O Sarajevskom procesu u Konjicu

U sklopu Dana Sejfulaha ef. Prohe u Konjicu je 17. maja održana tribina na temu: ''Trideset godina Sarajevskog procesa''. Organizatori Sejfulahovih dana u Konjicu ove godine su KUU ''Sejfullah'' Konjic, Centar za Kulturu Narodnog Univerziteta Konjic, Fondacija ''Lijepa riječ'' Konjic, Omladinski krug MIZ Konjic, a u organizaciji pomenute tribine učešće je uzelo i Udruženje ''Mladi muslimani''. Gosti na tribini bili su Edhem Bičakčić i Anes Džunuzović - kao predstavnik Udruženja ''Mladi muslimani'', a moderator je bio Benjamin Mušinović.

Džunuzović je u svom kratkom obraćanju najavio da će ''Mladi muslimani'' nizom manifestacija tokom ove godine obilježiti 30 godina od Sarajevskog procesa, a govoreći o samom procesu osvrnuo se samo na ulogu koju su imali procesuirani bošnjački intelektualci Sarajevskog procesa tokom demokratskih promjena u SFRJ, u političkom organiziranju Bošnjaka, putu BiH ka nezavisnosti, njenoj odbrani od agresije, vraćanju i afirmiranju nacionalnih, kulturnih i vjerskih institucija Bošnjaka. Da je Sarajevski proces i danas, trideset godina nakon njegovog dešavanja, interesantan građanima BiH potvrdio je interes za izlaganje Edhema Bičakčića, koji je govorio o tome zbog čega je došlo do montiranja ovog političkog procesa, odnosno, kakava je politička atmosfera vladala u BiH i SFRJ prije Sarajevskog procesa, koja je zapravo i dovela do njega. Istakao je da je nakon Titine smrti među komunistima jačalo rivalstvo i borba ko će biti dominantniji, također, jačao je srpski nacionalizam, što je dovelo do velikih obračuna sa neistomišljenicima. Na meti Beograda našli su se bh. komunisti, prije svih bošnjački (tada muslimanski) Hamdija Pozderac i Nijaz Duraković. Njima je Beograd htio nametnuti muslimanski nacionalizam, a Pozderac nevidjevši suštinu beogradskih napada u cjelosti, da bi zaštitio sebe, neprijatelje nalazi u Mladim muslimanima, sa kojima se režim obračunavao i odmah nakon Drugog svjetskog rata. I tako 23. marata 1983. hapse nekoliko pripadnika Mladih muslimana (Aliju Izetbegovića, Saliha i Omera Behmena, Rušida Prgudu), a pretresima kuća pronalaze Islamsku deklaraciju, za koju do tada nisu znali i koja je nastala 1970. godine i uopće se nije odnosila na SFRJ, ali je komunisti uzimaju kao glavni argument za optužnicu. Drugi argument je bilo putovanje peterice ljudi u Iran, koji je tada bio prijateljska zemljaa SFRJ. I onda im montiraju udruživanje protiv države, odnosno, prave neprijateljsku grupu. Suđenje je bilo prava farsa, kao i osuđujuće presude koje su kasnije na Vrhovnom sudu pale, kazne su smanjenje, ali efekat je postignut. Bičakčić je istakao da je ovaj proces povezan i sa kasnijom agresijom, kao vid pripreme za istu, te je to argumentirao i stavovima Rajka Danilovića, beogradskog advokata, koji je branio nekoliko od 13 optuženih. Dakle, komunisti uvode pojam ''etničko čišćenje'' prvi put u historiji, a koje će '90-ih godina biti sprovedeno nad Bošnajcima, a opravdanje će agresori tražiti u Sarajevskom procesu, pa se i danas u Hagu na suđenju Karadžić poziva na Sarajevski proces. Tokom izlaganja, odnosno, odgovarajući na pitanja prisutnih, Bičakčić je govorio i o bitnosti izjašnjavanja imenom Bošnjak na predstojećem popisu, te pokušajima iz nekih krugova da se varkama i lažnim identitetima pokuša smanjiti broj Bošnjaka kojih je objektivno preko 50%. Pa je upozorio prisutne da ne budu naivni i da se izjasne kao Bošnjaci, a što ne umanjuje ni njihov islamski ni njihov državni identitet.