Šta hoće Zapad u BiH?



Nekad, proljeća ove godine zapadni zvaničnici u Bosni i Hercegovini rekli su mi da im je cilj da izbori rezultiraju s “barem jednom nacionalističkom strankom u opoziciji”.

Tokom dugih razgovora objašnjavano mi je da je politika Milorada Dodika destruktivna i da zapadne države nastoje umanjiti njegovu snagu kako bi ga se uklonilo s vlasti.

Dragan Čović uspio je napraviti “bunker”, ugušio je opoziciju u vlastitom narodu pod krinkom “legitimnog predstavljanja” i Željka Komšića u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Bakir Izetbegović, rekli su dalje, SDA je pretvorio u antibosansku stranku i “iako on nije korumpiran, omogućio svima drugima da kradu”.

U propitivanju kako Dodika oslabiti iznosili su različite scenarije ali su naglašavali da se radi o “planovima za budućnost”.

Ista takva sintagma, samo u malo drugačijem kontekstu, korištena je i za Dragana Čovića, piše politicki.ba.

Ukoliko se uspije SDA istisnuti iz vlasti, a velike su šanse, mogao bi pući Čovićev bunker i otvoriti se proces pluralizacije bh. Hrvata. Dodavali su i da već rade na tome.

U slikanjima političke scene nakon izbora, jako se računalo na animozitet Dragana Čovića prema Bakiru Izetbegoviću.

Tada, procjena je bila da će Čović, ako bude mogao birati između dva bošnjačka bloka – izabrati onaj gdje nije Izetbegović.

Kako sada stvari stoje, sada se taj plan ostvaruje.

Izbori su prošli, rezultati su poznati i proces formiranja vlasti dinamično teče.

“Zvijezde se poklapaju” da se ispuni plan o isklučenju iz vlasti “barem jedne nacionalističke stranke” – SDA.

Ukoliko se plan i finalizira, predstoji njegova druga faza – razbijanje Čovićevog bunkera i slabljenje Dodika.

“U ovom momentu on (Dodik) je za međunarodnu zajednicu previše jak. Mi moramo ozdraviti odnose Bošnjaka i Hrvata, kako bi smo na tim osnovima gradili promjenu paradigme i privlačenje Srba u BiH”, govoreno mi je.

Svi sagovornici iz međunarodne zajednice ne dvoje da je SDA najmanje zla u trojcu s SNSD i HDZ. Ali i da je izbacivanje SDA prilika da se detroniziraju i HDZ, pa i SNSD.

Nakon što bi se formirala vlast bez najjače bošnjačke stranke, krenulo bi se u procese reformi. Borba protiv korupcije i organiziranog kriminala je na prvom mjestu.

U razgovorima koji su uslijedili i traju, najavljuju se i spektakularna hapšenja, “puno iznenađenja”, nade se polažu posebno u Tužilaštvo BiH…

Umeđuvremenu, građani Bosne i Hercegovine mogli bi i trebali bi dobiti nagradu iz Brisela u vidu iskoraka na putu prema Evropskoj uniji kroz dodjelu kandidatskog statusa. Takav “boost” trebao bi pomoći strankama iz Sarajeva u vlasti, da se odbrane od agresivne retorike koja će uslijediti iz SDA, ako ova ostane u opoziciji. Zapad se nada da će se kroz novu vlas, te uz podršku njihovih ambasadora i zvaničnika, kako tako “ubrzati” reformski put.

Najsirovije prevedeno – Michael Murphy, Christian Schmidt, pa i Johann Sattler, bit će premijeri. I to je ok.

Oni su ti koji bi trebali u narednom periodu pomagati (sa ili bez navodnika) da se skupe ruke i izglasaju potrebni zakoni, da se odbrani funkcioniranje institucija u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, a pogotovo da se lideri sarajevski stranaka odbrane od napada onih koji su ostali izvan vlasti.

Prozivanja potencijalne opozicije su već (uveliko) počela i ona se ne usmjeravaju samo na čelnike NiP-a i/ili SDP-a, te NS-a već i na više američke zvaničnike.

Gabriel Escobar, ispred SAD zadužen za balkansku politiku, na rastućem je udaru.

Christian Schmidt je već odavno “na basamaku” pod bezmalo svakodnevnom baražnom paljbom.

Uz njih, lideri Trojke stabilno se portretiraju kao “izdajnici”.

I ta kampanja samo dobija na dinamici.

Narativ je da Trojka neće sa SDA, bez obzira što su temeljna opredjeljenja kada je u pitanju BiH kao država identična, a hoće sa SNSD i HDZ koje svakodnevno aktivno rade na uništenju BiH.

Zapadne diplomate odgovaraju još snažnijim lobiranjem za Trojku u vlasti.

Posebno je agilan američki ambasador.

Schmidt je “u pričuvi” spreman da nametne odgovarajuće političke odluke. Ipak, nakon lošeg iskustva s nametanjem izmjena Izbornog zakona i Ustava entiteta F BiH u izbornoj noći, to “teško oružje” je sada malo na čekanju.

Nakon što se ispostavilo da je sporno nametanje broja delegata u Domu naroda entiteta F BiH pomoglo ne samo HDZ-u, već i SDA-u, sada se postupa malo opreznije.

Zapadni zvaničnici ne jednom su mi rekli da bi “stvari bile mnogo jednostavnije da ta promjena nije napravljena”, odnosno da bi Trojka mogla imati jednostavniju situaciju za formiranje vlasti da je u Klubu Bošnjaka ostalo 17, a ne sadašnja 23 delegata.

Šta je jedan od najvećih problema zapadnog plana u BiH?

Kratkotrajnost i nestabilnost.

Ljudi se u zapadnim strukturama mijenjaju. A mijenjaju se i okolnosti.

Bosna i Hercegovina sve je niže na ljestvicama interesa u zapadnim prijestolnicama.

Mi smo vidjeli toliko zapadnih nastojanja u reformama koja su propala, da se nikome bilo gdje u zapadnim centrima ne riskira karijera. Niko ne želi biti “samljeven” u bosanskom loncu.

Ako se “zapadni plan za BiH” nastavi realizirati, a nema nikakvih indikacija da će neko od njih sada odustati, ono što bi se moglo disiti za dvije godine je sljedeće:

Zapad će biti već premoren od stalnih nastojanja da održi mir u (sarajevskom) konglomeratu partija koje su u vlasti, a rastuće se razlikuju.

Rezultati u prekompliciranom i do srži korumpiranom političkom sistremu BiH neće biti očekivani, pogotovo ne potrebni, a i ono što se postigne bit će jako umrljano (ne)utemeljenim prozivkama iz opozicije.

Jer, ona ostaje brojčano velika i u njoj ima puno vrlo grlatih i maštovitih koji će “o jadu zabaviti” vlast i njene sponzore. Nadalje, ukoliko nova vlast bude osvetnička, a ne reformska, ona neće preživjeti. A, ako je suditi po djelima, osveta dominira.

I upravo je tu najveći test za Trojku i njihove sponzore, posebno američkog ambasadora u Sarajevu.

Jer, nama ne treba osveta. Nama treba pravda!

Ne treba nam puko mijenjanje subjekata u vlasti. Trebaju nam istinske reforme.

I, POGOTOVO, nama ne trebaju novi strani emisari koji će se baviti nekakvom “izbornom reformom”. Nama treba vladavina prava. I ako iko od stranaca stvarno i iskreno misli pomoći, onda nam pošaljite takve koji će iz temelja protresti institucije vladavine zakona i konačno ih postaviti na noge. I tu nek koriste Schmidta.

Jer, i Izborni zakon izveden je problem iz posvemašnje nepravde. I on se, gle čuda, koristi da bi se nepravda samo produbila i proširila.


Sead Numanović.

___________________
Izvor: istraga.ba
 

Bošnjačka buka, bijes i laži: Jalove rasprave ljudi koji pojma nemaju zašto je zahtjev za revizijom propao




Društvene mreže su zatrpane uglavnom nesuvislim pričama o propasti pokušaja Revizije presude u sporu koji je BiH vodila protiv Srbije pred Svjetskim sudom pravde  u Hagu (International Court of Justice). Riječ je o presudi od 27. februara 2007., kada je taj sud potvrdio da se u Srebrenici dogodio genocid te da je Srbija odgovorna što nije učinila dovoljno da taj najteži zločin spriječi, te o odbijanju Revizije te presude.

 
 

Danima već traju isprazne iliti šuplje priče koje se nadovezuju na izjave Nevenke Tromp, dobitnice nagrade Kantona Sarajevo. Ispostavlja se da niko pojma nema o stvarnim događajima u Sudu pravde.

Bošnjaci, koji su žrtve genocida, o toj presudi gotovo i nisu imali stav, niti se ikada govorilo javno o daljim koracima zbog ius cogens (obavezujuće) norme, koja je pravo iznad svakog prava. Gotovo šest godina trebalo je da se presuda Međunarodnog suda pravde prevede na bosanski jezik.

Nakon presude 2007. za genocid u Srebrenici, u martu 2017. Međunarodni sud u Haagu odbacio je zahtjev za reviziju presude protiv Srbije za agresiju i genocid. Sekretar Suda pravde ICJ-a Philippe Couvreur posebnim je pismom izvijestio članove Predsjedništva BiH kako je sud zaključio da nema osnove za pokretanje postupka revizije, jer, prema njegovoj tvrdnji, niti jedno tijelo državne vlasti u BiH o tome nije donijelo odluku. Praktično, bilo je to samo mjesec nakon predaje Revizije, Sud pravde je odbio zahtjev BiH.

Činjenica je da su podršku reviziji presude dala tri velika svjetska pravna autoriteta Van den Biesen, Alain Pellet i David Scheffer.

Kada je advokatski tim BiH najavljeno došao pred Sud pravde, registrar (sekretar) Couvreur je odbijao da prihvati zahtjev za revizijom presude iz 2007. godine. Činjenica je da registrar Suda ima ogromne ovlasti. Naime, njega imenuje Sud i on ima dvostruku funkciju: sudsku i diplomatsku, s jedne strane, i administrativne, s druge. U statusnom pogledu registrar Suda je izjednačen sa pomoćnikom Generalnog sekretara UN-a.

No, i pored svoje diplomatske i druge moći Couvreur ipak nije imao pravo niti mogao odbiti zahtjev za revizijom pred vratima suda iako je to uporno pokušavao.

Zahtjev za revizijom podrazmijevao je novu presudu Suda pravde kojom bi se utvrdilo da je jedini pravni lijek koji može upotrijebiti stranka koja je nezadovoljna presudom – revizija. Zahtjev za reviziju presude može se podnijeti ako se zasniva na otkriću neke nove činjenice od odlučujućeg značaja, koja nije bila poznata Sudu u vrijeme donošenja presude 2007 godine.

Sve je urađeno formalnim odbijanem zahtjeva za reviziju, pa niko nije obraćao pažnju na meritum. U odnosu na prvu presudu u sadržaju revizije su se našli oni do tada tajni stenogrami sjednica Vrhovnog savjeta odbrane (VSO) SR Jugoslavije.

Postupak revizije se otvara presudom Suda kojom se izričito utvrđuje postojanje nove činjenice, priznajući joj svojstvo da u tom sporu posluži kao osnov za reviziju, uz izjavu registrara da se zahtjev uvažava.

Kad je konačno Couvreur prihvatio zahtjev koji mu je delegacija BiH jedva uručila, moglo se pretpostaviti kako će slučaj završiti. Revizija je do danas potpuna novina u procesima Suda pravde, a na neki način problematizirala njegov rad. Registrar je stvar organizirao tako da se Revizija presude odbije. Nije čak poznato je li sud i u kojem sastavu raspravljao o ovom zahtjevu.

Pravilo je da Sud zasjeda u punom sastavu i tada kvorum čini devet sudija. Međutim, postoji mogućnost da se uz pristanak stranaka u sporu postupak vodi pred specijaliziranim vijećima prema sporovima koji se vode i zbog ubrzavanja sudskog postupka. Sud može na ovaj način da obrazuje jedno ili više vijeća za posebne vrste sporova, koji se sastoje od najmanje trojice sudija, prema odluci Suda. Presuda izrečena od strane ovih vijeća ima jednaku pravnu snagu kao i presuda koju izriče Sud u punom sastavu.

Koliko je poznato po zahtjevu za Reviziju tužbe od BiH raspravljano je na posebnom vijeću sa troje sudija koji su predmet jednostavno odbacili jer nema saglasnost Predsjedništva BiH. Dakle, Sud je mogao presuditi da postoje novi vrijedni dokazi u odnosu na presudu iz 2007. godine. Kada Sud ispituje da li je nadležan ili ne, on, ustvari, ispituje da li u tom smislu postoji pristanak stranaka. On ispituje da li ga je država koja se pojavila pred njim kao strana u sporu zaista ovlastila da riješi taj spor. Nema sumnje da je akreditacija Sakiba Softića iz 2002. važila i te 2017., ali je iz svojih razloga Sud tražio novu legitimaciju. Koju naravno Softić pored dva člana Predsjedništva Mladena Ivanića i Dragana Čovića nije mogao dobiti, zbog njihovog izričitog odbijanja. Danas se to Čovićevo odbijanje tužbe za genocid može tretirati kao legitimno predstavljanje. Danas se Ivanić pojavi na TV i da izjavu kojom se napravi lud i ustvrdi ono što ne može niko znati: Da (ni)su postojali novi dokazi za tužbu BiH protiv Srbije. Čini to da bi zakuhao kod onog glupljeg dijela konzumenata.

U međuvremnu se pojavila u javnosti činjenica o posjeti tadašnjih funkcionera BiH Denisa Zvizdića i Safeta Softića Aleksandru Vučiću gdje je razgovarano o zahtjevu za reviziju presude iz 2007. Zvizdić je objavio da su on i Softić tamo boravili prema pozivu jednog ministra u Vladi Srbije. Ispostavilo se da se radi o Rasimu Ljajiću.

Uostalom ništa se ni Softić ni Zvizdić, pa ni Vučić nisu pitali u zahtjevu za reviziju presude iz 2007. Prema Statutu Suda neophodno je bilo obavijestiti Srbiju da će se pokrenuti postupak revizije presude iz 2007. Da li je za te uslove znao neko iz BiH nije poznato, ali odlazak Zvizdića i Softića na poziv srpskog ministra Rasima Ljajića se savršeno uklapao u tu vrstu ispunjenja obaveza BiH, iako je sve na kraju bilo uzaludno.

Upravo taj sastanak je tretiran kao nekakav izdajnički dogovor. Nisam siguran da su Zvizdić i Softić uopšte znali za tu obavezu prema Statutu Svjetskog suda pravde.

Naravno, koliko se zna, tročlano vijeće koje je hitno oformljeno u Svjetskom sudu pravde odbilo je zahtjev BiH, pozivajući se na nepristanak članova Predsjedništva (pismo koje je Sud dobio od Mladena Ivanića i Dragana Čovića (koji reviziju nije podržao u svojim javnim istupima).

Nažalost, pokušaj revizije nije dalje otišao od pokušaja, jer je Sud pravde, preciznije tročlano skraćeno vijeće to u startu odbilo.

Revizija je zaustavljena na neprihvatanju nadležnosti. Stara nadležnost Softića je bila deponovana kod Generalnog sekretara UN-a tokom prvog porcesa. Sekretar UN-a je prepise izjava dostavio članicama Statuta i registraru Svjetskog suda pravde. Registrar Couvreur je mogao zahtjev uzeti ozbiljno, ali svjesno je to odbio uraditi.

Nedavno je reis Husein ef. Kavazović rekao sa smo mi "mali narod". Da ne bi bilo zabune, svaka od stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a (SAD, Rusija, Francuska, Velika Britanija i Kina) imaju svoje stalne sudije u Međunarodnom sudu pravde.

Pravilo o "geopolitičkom sastavu radnog stola" postoji, uprkos činjenici da o tome ne govori nijedna odredba u samom Statutu Suda. Uostalom velike sile i biraju većinu sudija Suda pravde sa svojim utjecajem u UN-u.

To što se Srbija izvukla sa krivicom za nesprječavanje genocida bila je stvar njihovog diplomatskog lukavstva. Naime oni su za svog advokata izabrali Iana Brownleia, jedno od najvećih imena u međunarodnom pravu. Predavao je polovici od 15 sudija Suda pravde, bio nadređen i predsjednici ICJ Rosalyn Higgins. Druga polovina je učila od njega. Čudo je da smo 2007. dobili bilo kakvu presudu.

Brownlie je umro 2010., nepune tri godine nakon presude.

Jedini koji je kao anglosaksonski pravnik i svjetski ugledan čovjek mogao dostojno zastupati tužbu pred Sudom pravde bio je Muhamed Šaćirbey. Uz pomoć velikih pravnih umova Van der Biesena, Alaina Pelleta moglo se te 2007. oduprijeti Brownleiu i kombinacijama Srbije.

Ali, godinama prije, 2000. godine, mediji u BiH su Šaćirbeya optužili za korupciju, pa je počeo njegov progon. Premda je oslobođen 2003. počela je druga vrsta progona i to od Ministarstva pravde BiH i pravosuđa koje je sljedećih godina tražilo njegovo izručenje. Uglavnom on je držan po strani od procesa u Hagu jer su se zahtjevi za izručenje BiH i njegovih žalbi institucijama u SAD smjenjivali sve do 2007. godine, a onda je 2009. rečeno da je napravljena greška i da se procesi protiv Šaćirbeja više neće voditi.

Bila je to obična igra prevare. Sve je palo pred vratima zgrade u Haagu.

Tadašnje pacersko političko Sarajevo nije bilo doraslo ovakvim podvalama, pa je uništavalo sve oko sebe. Moglo bi se reći, kao po zahtjevima iz Srbije. Uostalom, malo se šta promijenilo do danas. Tadašnji ministar pravde Slobodan Kovač, kojeg su sarajevski mediji gotovo ismijavali zbog nezgrapnih javnih istupa i izjava, za pet godina mandata od decembra 2002. do novembra 2007., odradio svoj posao perfektno. Iz tog je ministarstva stalno zahtijevano izručenje Šaćirbeya, koji je tako držan daleko od Haga i sudskog postupka. Naravno, nisu u ovim igrama nevini ni mnogi u vlasti BiH.

Bilo je vrijeme da se podsjetimo presude i upitamo zašto ne djeluje "ius cogens" norma, obavezujuće pravo zbog izvršenog genocida nad Bošnjacima? Gdje su posljedice po bh. entitet Republika Srpska, koja je osuđena za genocid? Do kada ćemo te posljedice čekati?

Štošta od mogućnosti za pravdu još postoji. U slučaju da neka od strana u sporu ne ispuni obaveze koje proizilaze iz presude, druga strana se može obratiti Vijeću sigurnosti, koje može dati preporuku ili odlučiti o mjerama radi izvršenja presude. Vijeće sigurnosti UN-a se kao organ zalaže za preduzimanje konkretnih mjera procjenjujući posljedice koje mogu nastati ako se ne izvrše presude Suda pravde.

Danas opet imamo samo jalove i neartikulirane rasprave od ljudi koji pojma nemaju zašto je zahtjev za revizijom propao i šta se tamo uistinu događalo. Oni prave zaglušujuću buku, vjerovatno dirigiranu od stranačkih lidera. Koji vjerovatno osim političke buke i bijesa i ne proizvode ništa normalno.

In memoriam: Hasan Čengić (1957–2021)


Već pri najranijim susretima sa rahmetli Hasanom, kao razrednim kolegom u Gazi Husrev-begovoj medresi, bila je primjetna drugačija energija kojom je zračio i gard zrelog čovjeka. Potiče iz porodice u kojoj se stoljećima baštinila ljubav prema Bosni, bošnjački identitet i čvrst islamski karakter. Odrastanje u takvoj porodici je utjecalo na formiranje Hasanove jake ličnosti i na njegovo nevjerovatno poznavanje historije Bosne I Bošnjaka. Nama, njegovim drugovima iz razreda, tada nije bilo jasno čemu poznavanje historije u tolikom obimu, ali će nam vrijeme i događaji koji su uslijedili poslije, pri buđenju nacionalnog identiteta i tokom agresije na domovinu, pokazati koliko je upravo to poznavanje historije svog naroda i zemlje važno za očuvanje muslimanskog i bošnjačkog identiteta.

Opširnije...

Sekretar Udruženja "Mladi muslimani" Anes Džunuzović: Ideal rahmetli Izetbegovića bila je sloboda

Anes Džunuzović: Ideal rahmetli Izetbegovića bila je sloboda

- Svoje ideale crpio je iz islama, a poznato je da su islamski ideali kompatibilni sa svim ljudskim i civilizacijskim idealima i dostignućima. Prva i osnovna vrijednost, ideal rahmetli Izetbegovića bila je sloboda – izjavio je u razgovoru za Preporod.info Anes Džunuzović, sekretar Udruženja „Mladi Muslimani“, a povodom 18. godišnjice smrti Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine i pripadnika Mladih Muslimana.

Džunuzović je podsjetio da je Alija Izetbegović uživao veliki ugled u svijetu, i na Istoku i na Zapadu, i kod muslimana i kod kršćana, kod svjetovne i duhovne inteligencije na svim meridijanima.

- S njim su rado besjedili i duhovnjaci i filozofi i prirodnjaci. Podjednako su ga cjenili, uvažavali i poštovali i oni koji su podržavali njegovu politiku i oni koji su bili njeni protivnici. Tog respekta nije nedostajalo. Podjednako su ga uvažavali, poštovali, cjenili, pa i voljeli i sunije i šije, i u Saudijskoj Arabiji i u Iranu, i u Palestini i u Egiptu, Siriji, Turskoj, Maleziji, Indoneziji, Maroku. Takav odnos prema rahmetli Izetbegoviću ostao je takav na Zapadu i Istoku sve do danas, evo i 18 godina nakon njegove smrti - rekao j Džunuzović.

Svojim životom i svojim djelom, smatra Džunuzović, rahmetli Izetbegović nam je ostavio veliki kapital u svijetu, koji odbacivanjem njegovih vrijednosti nismo iskoristili.

- Platon je definirao idealnog vladara kao filozofa, čovjeka od mudrosti. Malo se naroda, nacija, država kroz historiju može pohvaliti da je imalo takvog vladara. A jedna mala Bosna i jedan mali bošnjački narod su ga imali. Nažalost, sve ovo nije dovoljno da takav ili sličan ugled rahmetli Izetbegović uživa u našoj zemlji i kod našeg naroda, te da njegov lik i njegovo djelo budu dovoljno zastupljeni u našoj javnosti – rekao je, dodavši da odgovornost za navedeno moramo tražiti u institucijama, nacionalnim i državnim, potom inteligenciji, univerzitetima, medijima, angažiranim pojedincima.

Džunuzović je istaknuo da je Izetbegović cijeli svoj život posvetio je idealima, te da je zbog ideala proganjan od rane mladosti.

- Svoje ideale crpio je iz islama, a poznato je da su islamski ideali kompatibilni sa svim ljudskim i civilizacijskim idealima i dostignućima. Prva i osnovna vrijednost, ideal rahmetli Izetbegovića bila je sloboda. Iz nje, u svakom pogledu, proizilazi sve ostalo. Iako je cijeli život proganjan od strane komunističke vlasti, trpila je to i njegova porodica, ipak ni jednog trenutka nije odustao od svojih ideala. Najprije od tog suštinskog, esencijalnog ideala slobode iz koga proizilazi i domoljublje i patriotizam, ali i moral, sloboda vjerovanja, poštovanje drugog i drugačijeg, odnosno jednakopravnost svih bez obzira na razna određenja i ubjeđenja – naveo je.

Udruženje "Mladi muslimani", kako je kazao Džunuzović, postoji i da bi čuvalo sjećanje na prve generacije Mladih Muslimana, pa tako i na Izetbegovića.

- Kao Udruženje i pojedinci koji slijede mladomuslimanske ideale mi promoviramo vrijednosti koje su nosili naši predhodnici, a o kojima sam govorio ranije, kao i konkretna djela koja su uradili. To radimo na načine koji su nam dostupni, a to je putem javnih tribina, predavanja, seminara, okruglih stolova, naučnih konferencija. Također, kroz izdavačku djelatnost bavimo se afirmiranjem i ljudi i mladomuslimanskih ideala. Važan segment je i arhivska građa koja je dostupna i istraživačima – naveo je za kraj Džunuzović, te je pozvao na čuvanje sjećanja na djelo rahmetli Izetbegovića, u kome možemo pronaći intelektualnu dubinu i odgovore za današnja pitanja sa kojima se susrećemo.

(Rabija Arifović/Preporod.info)

Podkategorije