O lijepa rijeko, ne nosi moje šehide!

Autor pjesme živi i radi u Holandiji, pjesmu je napisao prilikom svog boravka u Bosni (u proljeće 2006.)

 

O lijepa rijeko, zašto si promijenila boju?

Voljenom si odnijela moje ruže i postala crvena

Ne nosi pod plavim nebeskim svodom one koje volim

Molim te ne budi na strani Srba.

Ne nosi moje šehide u daljine

Želim ih izljubiti

Želim mirisati miris crvene ruže

Silno želim izljubiti čelo koje svakog dana pada na sedždu.

O lijepa rijeko, ne nosi moje šehide u daljinu!

Moj šehid je rastao na ovim prostorima

Još u devetoj godini plivao je u tebi

Tek oženjen ustao je u odbranu svoje zemlje

Bosanski zambaci stasali su na zemlji natopljenoj krvlju.

O lijepa rijeko, ne nosi moje šehide!

Bosna će biti pojam za twoje ime

Napisana prilikom boravka u Bosni i Hercegovini u toku posjete našem Udruženju; autor je član holandske islamske federacije i državljanin Holandije


Ja wolim te, ja wolim te,

Draga moja ya Resulallah

Bosno wolim te, wolim twoje ime

Ti si moj dan, ti si moja noć

Ti si moj dobar wodič.

Bol u mom sirtzu,

Bosna, ah Bosna,

Bol u našim sirtzima

Dwijesto godina plačem

Kad ćeš se meni nasmijati?

Ako bude neko ko Alija i Omer

Ako bude ko Sumayya i Hilal i Medina

koje se bore

Bosna će biti pojam za twoje ime.

Dok smo živi kao sirvina ruža

Nikad nećemo zaboravit Bosnu

Ja sam Bahaeddin svjedok

Bosna će biti pojam za twoje ime ya Resulallah!

Utisci iz Japana V

Tehnika

Govoriti o japanskoj tehnici, naročito elektronici gotovo da je izlišno jer je opće poznato koliko je Japan na tom polju razvijen. Tu se stalno pomijeraju granice, uvijek se nešto unapređuje, inovira, razvija ... a tendencija je, koliko sam mogao primijetiti, na minijaturizaciji, te povećanju brzine i kapaciteta.

Opširnije...

Utisci iz Japana IV

Vjera i duhovnost Japanaca

Osnovno obilježje vjerske i duhovne tradicije Japana je haotična raznovrsnost. Haotičnost i raznovrsnost u japanskoj vjerskoj i duhovnoj tradiciji se na različite načine očitava. Prvo spominjemo da Japanci vjeruju u mnoštvo bogova, neuzubillah, (jedan japanski predavač nam je na uvodnim predavanjima rekao da su u vjerskoj tradiciji Japana prisutni milioni raznih bogova). Naredni oblik izražaja haotičnosti je sklonost većine Japanaca da ''koketiraju'' sa različitim vjerama. Tako najveći broj Japanaca izgleda da istovremeno prakticira dvije religije, šinto i budizam, koje se međusobno osjetno razlikuju, a još uz to preuzimaju neke elemente iz drugih religija kao npr kršćanstva. U ovom smislu zna se desiti da iste japanske porodice posjećuju i šinto hramove i budističke hramove, a 25. decembra idu u crkvu (neki se čak i vjenčavaju u crkvi). Kada ih upitate da li to znači da se osjećaju kršćanima, oni će odrično odgovoriti, a kada nakon svega ovoga upitate prosječnog Japanca da li vjeruje u Boga on će vam često reći da ne vjeruje !?

Opširnije...