Drskost paradira i galopira svijetom

DRSKOST PARADIRA I GALOPIRA SVIJETOM

Od prve generacije do danas, čovječanstvo može "do pamahnitalosti" prebrojavati svoje izrode. Izrode okrenute razmišljanju, zagovaranju i primjeni nasilja. S obzirom na broj - izrod se davno razvio u POROD.

Mračni porod koji pokušava pronaći blijedi kutak historije u koji bi se sakrio.

Bogohulni porod koji naređuje psihologiji da sve istraumirane žrtve njegovog zla opečati kao poludjele same od sebe.

Cinični porod koji posjeduje "malo" atomsko oružje za uništavanje života i "velike" atomske medije za uništavanje istine.

Ranije, kada nije bilo uslova da planetarno javno mijenje kaže svoju riječ; kada su se informacije širile sporo i nepouzdano, ... porod je nastupao otvoreno. Kako je kasnije tehnički progres omogućio brzu i slikovitu dostupnost informacijama porod je morao navući rukavice. Svjestan da će kamere predočiti javnosti njegov zločin, porod će perfidnim metodama nasilja prisiliti javnost da to "nekako proguta".

Nakon 11. septembra rukavice se odbacuju. Porod postaje okot. Nastupa doba drskosti. Rukavice se odbacuju kao posljedica otvorene, javnosti predočene, demokratiji neprihvatljive i razumu nepojmljive drskosti. Lansiraju je, blagosiljaju i izbezumljeno ponavljaju čelnici zapadnih civilizacija s ciljem - da ubiju u pojam sve geografske širine i dužine na kojim obitava musliman. Ta drskost čelnika zapadno - kršćanske civilizacije uvukla je u svoje "gravitaciono polje" istočnu kršćansko - ateističku Rusiju koja pristaje "da joj NATO snage dođu podno srca".

Razlog? Rusija treba poneki dolar, malo tuđeg žita te veliku osvetu i odmazdu prema muslimanima koji su se - bez pitanja odbranili u desetogodišnjem ratu protiv nje.

Međutim, neke vladajuće garniture zemalja sa većinskim muslimanskim stanovništvom nisu uvučene u gravitaciono polje drskosti. One su se usudile, pažljivo sročenom diplomatskom notom, zatražiti da "s prašinom u svom srcu" i otrcanim frazama zauzmu mjesto kao borci protiv terorizma - u kesi američkog usisivača.

Drskost galopira i pradira planetom.

Galopira jer je brža od našeg čuđenja i zgražavanja.

Paradira jer je za milijardu muslimanskih jezika fatamorgana kojoj čak ne umiju ni pljunuti u lice.

Nakon masakra u Srebrenici drskost šuti u obliku šutnje.

Nakon 11. septembra drskost galami u obliku tri minute šutnje.

Dvostruki aršin glasi: Osuditi terorizam kad ga počini nemusliman. Boriti se protiv terorizma kad se posumnja da je počinilac musliman. Slijedeći dvostruki aršin neko se usudi kazati i to da su muslimani na brzinu i blago osudili napad na Ameriku.

Mi muslimani nećemo koristiti dvostruki aršin. Osudimo sve izrode pa i one iz naših redova. Ako smo uopšte svjesni da postoji drskost koja galopira i paradira planetom.