O ispunjenju preuzetih amaneta

Tekst preuzet iz knjige koja upravo izlazi iz štampe: "Čovjeka trebamo"

Sve Božije objave su došle sa temeljnim ciljem da upute ljude na Božiji Put koji osigurava i donosi spas i sreću na oba svijeta-ovom prolaznom i budućem vječnom.

U toj najplemenitijoj namjeri postavljeni su principi koje svaki čovjek koji želi biti musliman tj. predan Bogu, mora usvojiti i najstrožije ih se pridržavati i primjenjivati u svom životu.

Među islamskim principima, moralnih vrijednosti i vrlina kao vrlo važni dolaze ispunjenja preuzete obaveze, izvršenje datog obećanja i održanje zadate riječi.

Allah dž.š., kaže:

«Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha dž.š., i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag daju rođacima, i siročadima, i siromasima i putnicima-namjernicima, i prosjacima, - za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju, i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.» (El-Bekare177.)

U pogledu preuzetih obaveza i njihovog dosljednog ispunjavanja Allah,dž.š.,kaže:

«A jest! Samo onog ko obavezu svoju ispuni i grijeha se kloni Allah voli.» (Ali Imran,76)

«Ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu zaista odgovarati.» (El.Isra,34)

Iz citiranih kur'anskih ajeta, se može sasvim jasno sagledati, koliku važnost se u islamu pridaje ispunjavanju preuzetih obaveza. Zbog toga, svaki musliman mora strogo pridržavati ove Allahove, dž.š., zapovijedi. Ko to ne čini, postaje griješnik i odgovarat će pred Allahom dž.š., za svoj prestup. Allah ne voli kad se riječi i djela ne slažu.

«O vjernici zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate.» (Es-Saff,2-3)

Svaki pošten čovjek koji imalo drži do svoje ličnosti, časti i dostojanstva, ispunjavat će preuzete obaveze.

Ko to ne čini, nije karakteran ni pouzdan čovjek. Poznati su primjeri iz povijesti da su i ljudi koji nisu bili muslimani ispunjavali preuzete obaveze.

Evo događaja koji upravo govori o jednom takvom primjeru. U ratu između Rima i Kartage prije 2200 godina, u jednoj bici Kartažani su zarobili rimskog senatora Regula. Tada je počela opadati moć Kartage i prijetio joj je slom.

Zato Kartaga odredi poslanstvo koji će ići u Rim i tražiti mir, koji im je bio neophodan da bi predahnuli. Kao vođu poslanstva odrede senatora Regula. On je dao prisegu-zakletvu, da će se obavezno vratiti u Kartagu, ako ne uspije misija mira. Regul je dobro znao da je Kartaga pri slomu i zato, čim je došao u Rim zahtijevao je da se rat nastavi. Senatori su ga nagovarali da prekrši zakletvu datu Kartažanima i da ne ispuni u teškim uvjetima datu obavezu.

Međutim, Regul o tome nije htio ni da čuje, iako je znao da ga u Kartagi čeka smrtna kazna.

Rekao je čuvene riječi koje su ostale zapisane zlatnim slovima u historiji Rima:

“Ja znam da ću biti pogubljen kada tamo dođem, ali riječ i preuzeta obaveza rimskog građanina, važniji su od njegovog života.”

Po povratku u Kartagu, stavljen je na muke i pogubljen.

To je bio karakter Rimljanina koji nije upoznao Božiju Riječ. A kakav tek odnos prema datoj obavezi i zakletvi mora imati musliman koji slijedi Božiju Riječ?!

U islamskoj povijesti je bezbroj primjera koji govore o karakteru Muslimana i o njihovim duhovnim vrijednostima proizašlim upravo iz poštovanja i slijeđenja Allahove, dž.š., Riječi. Vjera snažna u srcima ljudskim kroz povijest čovječanstva plodila je i hranila najviše duhovne vrijednosti, pa i dužnost ispunjenju preuzetih obaveza.

Evo nekoliko primjera:

621. godine po novoj eri Muhammed, s.a.w.s., se na Akabi sastao sa grupom muslimana iz Medine. Tada je s nijm sklopio ugovor o vjernosti poznat kao zakletva na Akabi.

Tada su prisutni Medinjani preuzeli obavezu da će vjerovati u Jednog Boga, da neće klevetati i lagati, krasti i pljačkati i da će u svemu slijediti Muhammeda, s.a.w.s.

On im je tada rekao: ”Ako budete tako postupali, bit ćete sretni na oba svijeta.”

Svi koji su se zakleli i preuzeli obaveze, pridržavali su ih se beskompromisno, čitavog života. Ono što im je obećao Božiji Poslanik, ispunilo se!

Hazreti Bilal, prvi mujezin muslimana, primajući islam položi prisegu na vjernost Bogu i Božijem Poslaniku. Mušrici ga staviše na strašne muke, ali Bilal i ne zataji i ne zanijeka svoju vjeru, ne pogazi svoju zakletvu. On časno održa preuzetu obavezu…

Muslimanska vojska u svom pohodu protiv Bizantinaca u Siriji (VII st.n.e.) zauze jedan gradić. Stanovnici tog gradića, kršćani, platiše džizju, jednu vrstu novčane naknade za zaštitu koju su im pružali muslimani. Međutim, uskoro su Bizantinci prisilili muslimane da se povuku iz ovog gradića, muslimanski vojskovođa povrati džizju kršćanima jer nije mogao ispuniti preuzetu obavezu zaštite tog gradića i njegovnih stanovnika.

U prvim danima poziva Božijeg Poslanika Muhammeda, s.a.w.s., između ostalih, primiše islam Habab ibn Muaz, Sumejja i Jasir. Obavezaše se na vjernost islamu. Mušrici ih staviše na strahovite muke tražeći od njih da zaniječu Allaha, dž.š., i napuste islam. Krvarila su mučenička srca, ali Habab, Jasir i Sumejja ne zatajiše svoju vjeru i ne prekršiše datu obavezu da će biti muslimani. Jasir na mukama izdahnu, a Sumejju probodoše kopljem. Jedino Habab preživi, ali na njemu do kraja života ostadoše tragovi mučenja. Sve troje ostadoše vjerni svojoj zakletvi i preuzetoj obavezi. Ni muke, ni prijetnja smrću ne spriječiše ove mu'mine da budu odani do zadnjeg daha Allahovoj Riječi.

Danas svaki musliman Bošnjak, koji je ostao u Bosni i bori se za njen opstanak i za opstanak islama, izvršava svoju obavezu datu Bogu kad je islam svjesno primio kao svoj životni ideal. Odazvao se pozivu Božijem. Bori se! Iako postoji rizik ranjavanja i smrti, nije izdao Bogu dat zavjet.

Božiji Poslanik je često muslimane pozivao na preuzimanje obaveza.

Evo jednog poziva:

“Obavežite se da ćete izvršavati ovih šest obaveza. Ja ću vam osigurati Džennet:

1.Kada govorite, da ćete govoriti istinu.

2.Kada nešto obećate, da ćete ispuniti obećanje.

3.Kada vam se nešto povjeri, da ćete to izvršiti.

4.Da ćete se čuvati bluda.

5.Da ćete se čuvati gledanja u haram.

6.Da ćete ruke sačuvati od onog što je haram.”

Hadis prenosi Bejheki od Ibn Samije.

Povjerenje među ljudima je jedan od izuzetno važnih principa na kojima bi morala počivati svaka normalna ljudska zajednica. Ondje gdje nema povjerenja, gdje vlada izigravanje ljudskog dostojanstva i čovjekove ličnosti, ne može postojati sretno ljudsko društvo, a pogotovo tu nema Allahove zaštite i milosti. Tu nema napretka.

Islam zauzima vrlo oštar kriterij prema poštivanju ovog vrlo važnog činioca u odnosima među ljudima.

Božiji Poslanik Muhammed, s.a.w.s., u svom poznatom govoru na oprosnom hadždžu je, između ostalog, rekao:

“Čuvajte, poštujte i cijenite vrijednost ljudske ličnosti i ljudskog dostojanstva.

Stvari koje su vam date u amanet čuvajte kao svoje vlastite i vratite ih vjerno i na vrijeme onome čije su.

Dug treba isplatiti, a pozajmljenu stvar treba povratiti.”

Prenosi Bejheki od Alije da je Božiji Poslanik rekao:

“Povjerenu stvar treba sačuvati i vratiti je vlasniku bio on musliman ili nemusliman.”

Prema tome koliko je čovjek povjerljiv, toliko mu se može nešto povjeriti; kako se odnosi prema pozajmljenoj stvari i njenom povratku i na vrijeme cijeni se ko je kakav musliman i koliko vjeruje u Boga i poštuje riječi Božijeg Poslanika.

Evo što još o povjerenju među ljudima kaže Muhammed, s.a.w.s.

“Kada se napusti amanet i kada nestane povjerenja među ljudima, onda očekujte Sudnji dan.”

“Nema prave vjere onaj ko je nepovjerljiv niti ima vjere ko se ne drži date riječi.”

“Ne druži se s ljudima koji nisu povjerljivi.”

Oni ljudi u koje se ne može imati povjerenje, koji su skloni prevari, oni se ne drže datog obećanja i skloni su laži.

“Tri su dužnosti za koje nema olakšica…

1.Dobročinstvo prema roditeljima.

2.Ispunjenje obećanja bilo ono dato muslimanu ili kafiru.

3.Povjerenu stvar sačuvati i vratiti vlasniku bio on musliman ili kafir.”

Hadis prenosi Bejheki od Alija.

Svaki musliman mora se pridržavati date riječi. Ni po koju cijenu je ne smije prekršiti. Jedna njemačka poslovica kaže da riječ govori o karakteru čovjeka.

Poznato je da papagaj može ponavljati čovjekove riječi i glasove. Ali smisleno razumno i odgovorno riječi može izgovarati samo pravi čovjek. Allah je dao čovjeku dar govora ali mu je povjerio ogromnu odgovornost i čast da može propovjedati Božiju Riječ. Zbog tog dara, iz poštovanja prema Allahu, Tvorcu svega živog i neživog, čovjek se mora sa strahopoštovanjem odnositi prema svakoj riječi koja bi uvijek morala biti istinita.

Pravo i dužnost su u uskoj vezi. Ako je govor pravo čovjeka dat od Svemogućeg Boga, onda održanje date riječi i održanje obećanja, nezaobilazne su dužnosti koje proizilaze iz tog prva.

Životinja nema dara govora. Ona samo urliče, krišti, grakče ili cvili, ljudska riječ je pravo koje ne smije biti zloupotrijebljeno. A zloupotreba su laž, kršenje zadate riječi i obećanje kao i svaki nepristojan govor.

Za vjernika muslimana važi načelo da je to čovjek koji se strogo pridržava obećanja, do maksimuma je tačan u ispunjenju obećanja i povjerene mu misije i zadatka. On nikada ne laže, ni po cijemu života. Jer laž je prokleta. Musliman je čovjek od riječi. Doći će, možda, u životu čovjeka trenutak kada neće moći reći istinu, jer će, možda, iskazana istina iziskivati stradanje ili neugodnost. Ni tada ne treba lagati, treba zašutjeti. Šutnja je najbolji odgovor i časno oružje pravednih i karakternih-iskrenih vjernika.

U takvoj situaciji molitva upućena Allahu, dž.š., je spasonosna pomoć.

Laž je prokleta i ona je simbol šejtanskog zla. Ona je izrod ćudorednosti i moralnih vrijednosti, a izrodi i moralne nakaze nisu dugog vijeka.

Zato uvijek treba govoriti istinu, a nikada laž. Stari Rimljani su govorili: ”Falsus ore caret honore.” (“Lažna usta niko ne poštuje.”)

Hasan Basri je zapisao: ”Ko laže čini razvrat (ne vjeruje), a ko ne bude vjerovao, sigurno će u Džehennem.”

Prenosi se da je Ibn Omer govorio: ”Kada čovjek slaže, meleki se udalje od njega koliko je jedna milja da bi se izbjegao smrad koji se iza toga pojavi.”

Allah, dž.š., je strogo zahtijevao od muslimana da uvijek i tačno u zakazano vrijeme ispune dati zavjet i dato obećanje:

«O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali-ispunit ću i Ja svoj koji sam vam dao, i samo se Mene bojte!» (El-Bekare,40)

Musliman je tačan, precizan, temeljit u izvršenju svih svojih obećanja i obaveza. Ako obeća da će doći na sastanak, on će doći tačno na vrijeme. Sve ono što radi musliman mora biti savršeno urađeno bez nedostataka, bez mahana. On je odličan student, radnik-uvijek najbolji. Takav je, jer vjeruje u Boga i jer je prigrlio islam kao svoje životno opredjeljenje.

Jedno od 99 Allahovih Imena je Vrhovna Istina. To svaki musliaman stalno mora imati na umu. Onaj ko ne ispunjava svojeobećanje, on ne slijedi Božije Upute. Na više mjesta u Kur anu se govori o tome kako će Allah ispuniti obećanje Svoje.

«Gopspodaru naš. Ti ćeš sakupiti sve ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje-Allah će ,zaista održati obećanje.» (Ali Imran, 9)

«Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po Poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti!»

«Ti ćeš doista obećanje Svoje ispuniti!» (Ali ‘Imran, 194)

«Allah će obećanje Svoje ispuniti ali većina ljudi ne zna.» (Er-Rum, 6 )

Božiji Poslanik je rekao: “Obećanje je dug.“

Abdul Kadir Gejlani je zapisao: “Nemoj obećati ono što ne možeš ispuniti.”

“Prekršiti obećanje znači slagati, a ispuniti obećanje znači govoriti istinu.”

Svojstvo šejtana je da laže i da se ne drži strogog obećanja…

I kada bude sve riješeno šejtan će reći: “Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam vam svoje obećanje iznevjerio.” (Ibrahim, 22)

Musliman ne smije dozvoliti da krši obećanje kao što to čini prokleti šejtan. Musliman kada nešto obeća, on to mora izvršiti.

Svojstvo nevjernika je da ne izvršavaju preuzete obaveze.

«Zar svaki put kad neku obaveezu preuzmu-neki od njih je odbace, jer ih većina ne vjeruje ( El-Bekare, 100)

Abdullah ibn Amr ibn el-As prenosi da je Allahov Poslanik rekao: “Ko imadne kod sebe četiri svojstva on je pravi munafik:

-kad mu se nešto povjeri, iznevjeri

-kad priča laže

-kada obeća iznevjeri

-kada raspravlja drsko i bestidno govori.”

Evo kako Allah dž.š. upozorava ljude da se klone laži i da slijede istinu:

«Allah nikako neće ukazati na pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.» (Ez-Zumer, 3)

«Klonite se lažnih riječi i lažnih svjedočenja.» (El-Hadždž,30)

«I ne zastirite istinu neistinom.» (El-Bekare, 42 )

Ashab Muhammeda, s.a.v.s., Ebu Zerr, r.a., pripovjeda: “Moj mi je prijatelj (Muhammed a.s.) oporučio nekoliko dobrih djela.

Opručio mi je da govorim istinu makar i gorka bila i oporučio mi je da se na Božjem putu ne bojim ničijeg prijekora.”

Pošto su ovo Allahove naredbe i poruke ogromna je odgovornost vjernika kako će se odnositi prema njima. Čovjek nema pravo da harmoniju, Istinu koja svojom sadržinom slavi Boga narušava lažima, obmanama, prevarama, neodržanim obećanjima i zakazivanjima u preuzetim obavezama.

To mogu činiti samo slabići, kukavice, nekarakterni, nepovjerljivi ljudi, munafici, licemjeri…

«Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehennemskom vatrom, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je prokleo i njih čeka patnja neprekidna.»

( Et-Tewbe,111 )

Što bi bilo sa ljudskom zajednicom kada bi laž nadvladala istinu? Nastao bi nered na zemlji u kojem niko nikome ne bi vjerovao. To ne bi bio život nego pakao na ovome svijet. Zato su sve Božje Objave pozivale ljude da sadržaj njihovih života bude istina, a ne laž.

U temeljima islamskog naučavanja duboko su usađeni principi o kojima je u prethodnom izlaganju bilo riječi. Bog je Vječna Istina i toj Svetoj Istini treba služiti istinito i predano. Istinu govoriti-znači Bogu služiti i pokoran Mu biti. Ko je iskren u govoru, ko se drži datog obećanja, u koga se može imati povjerenja, ko drži do zadate riječi, u njegovoj duši živi duh Istine islama. Dobro bi bilo, a i neophodno, da svaki musliman koji je islam usvojio kao svoj životni nauk, svakodnevno sam sebe preispituje, da li se dosljedno i onako kako to islam traži pridržava ovih važnih principa i da li ih provodi u svom životu. Nemojmo sami sebe varati ili zanemarivati zapovijeđene dužnosti. Budimo u analizi sopstvenih postupaka do krajnosti iskreni prema sebi.

Ali još je važnije da budemo iskreni prema Bogu. Čovjek može obmanuti ljude, ali nikada istinu neće moći sakriti pred Bogom.

Čije su riječi i djela čisti i jasni i čiji je životni nastup u duhu islama, njegov život je bistar kao gorski potok-u njegovoj duši vlada islam.

Odgajajmo sebe u duhu najviših vrijednosti. Neka su u našem srcu i u našim mislima uvijek prisutne riječi Muhammeda, s.a.w.s.: “Poslan sam da usavršim plemenite ćudi!”

Svaku večer upitajmo se:

1) Da li sam danas ispunio dosljedno i tačno preuzetu obavezu?

2) Da li sam danas ispunio dato obećanje?

3) Da li sam danas pridržavao date riječi?

4) Da li čuvam povjereni emanet?

5) Da li sam vratio tačno i na vrijeme pozajmljenje stvari?

Odgovori na ova pitanja i pokazana briga za njihovo izvršavanje i ispunjenje pomoći će da sagledamo svoju ličnost i iskreno ocjenimo koliko smo muslimani, koliko smo odani ideji islama i pokorni zapovjedima svemogućeg Boga.

Muhammed,s.a.w.s., je molio Allaha, dž.š.:

“Bože, očisti srce moje od licemjerstva, očisti moj posao od lažnog prikazivanja, jezik moj od laži, oko moje od pogleda kradom, jer Ti znadeš svaki pogled kradom i sve što se u srcu krije.”