Dženaza u odsutnosti Dr. Muhamedu Mursiju

Nisu dozvolili da se Kur'an unese u moju zatvorsku ćeliju, a zaboravljaju da sam hafiz Kur'ana već 30 godina.
Ja sam samo htio dodirnuti Kur'an i nista više.

 

Ramazani Ejuba Hadžića, pripadnika Mladih muslimana: "Postili smo i u zatvoru"

Devedesetčetverogodišnji Ejub Hadžić posti svoj 87. ramazan. Dane u penziji, , provodi učeći Kur'an, na namazu, čitajući brojnu literaturu, ali neizostavna je i upotreba laptopa, e-maila i društvenih mreža putem čega kontaktira sa svoja dva sina i njihovim porodicama koji žive u Francuskoj. Ejub govori tri strana jezika. Ima petero unučadi i jednog praunuka.

Opširnije...

Promovirana knjiga dr. Sulejmana Čamdžića: ''Neka moja sjećanja''

Profesor emeritus Omer Nakičević je bio promotor ali i saborac dr. sc. Sulejmana Čamdžića u Pokretu ''Mladi muslimani''. Nakičević je rekao da su još svježe slike procesa i toka suđenja Mladim muslimanima, a nakon presude ''u zatvor su sprovedeni vezani kolskim lancima koji su se vukli za njima", što je bila svojevremena demonstracija sile.
Kako je kazao Nermin Hodžić, analitičar Instituta, Čamdžić je umro prije nego što je njegov rukopis u formi knjige ugledao svjetlo dana, a uz veliko zalaganje Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb, Zagrebačku županiju i Naučnostraživački institut "Ibn Sina".
Promotor knjige je bio i profesor Univerziteta u Tuzli Adnan Jahić, koji pojašnjava da je knjiga memoarskog tipa i riječ je o čovjeku koji je pripadao organizaciji "Mladi muslimani
"Autor govori o turbulentnom i teškom vremenu za BiH i napose za bošnjački narod. Govori o ljudima koji su prošli golgotu svog vremena, zbog svojih uvjerenja, stavova, pogleda na život, na društvo, na perspektivu naroda kojemu su pripadali", istakao je Jahić. On smatra da će knjiga dobro doći istražiteljima, onima koji teže da podrobnije ispitaju historiju i validna je podloga za istraživanje fenomena ''Mladi muslimani". Jako je važno što je knjiga ugledala svjetlo dana. Kamo sreće da su i drugi sudionici tih zbivanja nešto više memoarskog ostavili iza sebe što bi doprinijelo da se ovaj fenomen cjelovito sagleda i rasvijetli", naglasio je Jahić.
Sulejman Čamdžić je studirao agronomiju u Zagrebu, gdje je uhapšen i procesuiran u BiH, a nakon odležanog zatvora, završio je studije, doktorirao i radio kao specijalni izaslanik UN-a. Ova knjiga će biti značajna za proučavanje bošnjačkog naroda, jer, kako su promotori istakli, kroz sudbinu jednog čovjeka, vrsnog intelektualca, može se sagledati svrha života, može se vidje sve kroz šta su ljudi prolazili zbog svoje vjere, ideje... Knjiga je značajna i po tome što govori, kako je naglašeno, o čovjeku koji je svoj život ugradio u ideju vjere i zbog toga je u jednoumnom komunističkom sistemu dugo godina proveo u zatvoru, ali je ostao stabilan u svojoj ideji.
Sulejman Čamdžić bio je i utemelitelj Bošnjačke zajednice u Republici Hrvatskoj koja je danas jedna od najjačih organizacija u toj zemlji.

 

Dobrica Ćosić i njegovi pomagači

Svi smo svjedoci herojske antifašističke borbe srebreničkih majki koje u toj borbi često koriste proteste i okupljanja na raznim mjestima i  ispred raznih institucija. Nedavno su ove žene - heroji protestirale i ispred državne agencije SIPA tvrdeći da su u njenim redovima prepoznale osobe sklone teroru i nasilju tj. osobe, koje su bile aktivni učesnici u sprovođenju genocida nad Bošnjacima muslimanima Srebrenice, i da ih se kao takve pod hitno treba ukloniti sa pozicije i procesuirati. Nažalost, ovi njihovi protesti bi mogli biti uzaludan posao ako se u obzir uzme činjenica da se trenutno na samom čelu te iste SIPA nalazi čovjek (Zubac Goran) protiv kojeg je ne tako davno podnešena krivčna prijava za ratni zločin ali isti niti podnosi ostavku niti ga nadležne institucije smjenjuju!? Također, nadu u uspješan ishod tih protesta umanjuju i gebelsovske izjave pojedinih bh političara, među kojima prednjači trenutni predsjednik manjeg bh entiteta (Dodik Milorad), a u kojima se čak negira i presuđeni genocid u Srebrenici. 

Međutim, da bi se ipak moglo nešta dešavati po pitanju čišćenja bh institucija od osoba koje su prepoznate kao dokazani vršitelji terora i zločina, nagovještava izjava Ministar civilnih poslova Bosne i Hercegovine g- dina Sredoja Novića koji nedavno izjavi da se u bh institucijama zaista nalazi određen broj ljudi sklonih teroru i nasilju!? Obzirom da je g-din Nović bivši direktor SIPA, pretpostaviti je da je mislio na iste osobe koje su i majke Srebrenice prepoznale u redovima te institucije i za koje tvrde da su sijali teror i smrt u i oko Srebrenice 1995 godine. Istina, ovdje se postavlja opravdano pitanje zašto pomenute osobe ranije nisu uklonjene i procesuirane ako je g –din Nović za njih znao i za vrijeme direktorovanja SIPA – om.  

Vjerujem da se nakon protesta majki Srebrenice mnogi od nas s pravom pitaju da li je zaista moguće da se u redovima SIPA, ali i drugih državnih institucija, nalaze osobe koje su u vrijeme agreseije na Republiku BiH bili istinski suradnici i pomagači agresora i naciste Dobrice Ćosića kao glavnog ideologa i promotora fašističkog projekta nazvanog „Velika Srbija“. 

Da je prethodno zaista moguće potvrđuje činjenica da je kroz istoriju bilo slučajeva kada su okorjeli zločinci ili zločinke ostali nekažnjeni. Na ovu temu se nedavno na pojedinim webbportalima (index.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh) pojavio određeni tekst u kojem se spominje istoričarka g- đu Wendy Lower, koja je napisala knjigu "Hitlerove pomoćnice"  i u kojoj imenovna piše o stotinama hiljada žena zločinki koje su poslušno služile Hitlerovom režimu, a o njima se ipak malo priča i malo zna. Naime, velika većina ovih zločinki nikada nije odgovarala za strahote koje su počinile. "Najgore je to što se smatra da su one bile prisiljene na sudjelovanje u zločinima, pa ih se tako donekle pokušava opravdati, no, istina je da ih nitko nije prisilio, bio je to njihov vlastiti izbor"; zaključuje autorica. 

I na kraju, ako povučemo paralelu između dešavanja neposredno nakon okončanja Drugog svjetskog rata i sadašnjeg vremena i dešavanja nakon okončanja srbijanskocrnogorske agresije na BiH (barem kada su u pitanju oružana sredstva) postoji opravdana bojazan da bi se zbog trenutne konstalacije odnosa u svijetu u današnjoj Bosni i Hercegovini mogla desiti još i gora stvar od one opisane u knjizi gospođe Lower. Odnosno, u BiH bi se pored amnestiranja i nekažnjavanja suradnika i pomagača agresora i naciste Dobrice Ćosića veoma lahko moglo desiti da i pojedini rezultati i posljedice te agresije i genocida ostanu legalizovani (entitet Republika Srpska, etnički očišćeni prostori i sl.).