BOŠNJAČKI ILI BOSANSKI SABOR?

U posljednjih nekoliko mjeseci ponovo je aktualizirana ideja o svrhovitosti održavanja svebošnjačkog skupa. Prije godinu-dvije to je, onako, nesigurno i smušeno prometnuto u javnost bez kakvih kvalitetnijih obrazloženja, a sa stavom da je novi Bošnjački sabor nužnost i izrazita potreba. Kako prometnuto – tako rasplinuto. S druge strane, nakon ovih posljednjih istupa nekolicine bošnjačkih intelektualaca, novinara i javnih radnika pojavili su se i različiti stavovi koji su govorili pro et contra održavanju spomenute manifestacije i načina na koji će biti koncipirana. Čini se da se, ipak, ozbiljnije promišljalo o toj ideji i da su mnogi zainteresirani za bošnjački sastanak kojim bi se problematizirale sadašnjost i budućnost Bosne i Bošnjaka, skupa koji bi skrenuo pažnju na njihov stav o najvažnijim pitanjima vezanim za funkcioniranje države i društva. Ipak, dvije dileme, koje su blizu toga da postanu kamen spoticanja, su naglašene i potrebno ih je razriješiti ukoliko se želi ozbiljnije pristupiti organiziranju i održavanju spomenutog okupljanja. To su forma, bošnjačka ili bosanska i pitanje organizatora.

Opširnije...

Podkategorije

  • Osvrti
  • Lični stavovi

    Česta iskustva i svakidašnji život znaju čovjeka opredijeliti i uticati na njegovo buduće svrstavanje.

    Tako oni koji su govorili što misle i koji su se porječili, najbolje su osjetili šta to znači.

    Težnju za ispoljavanjem lične moći, ćibura i eksponiranja znaju biti kod mnogih presudni bez obzira na naslijeđe, pravac i osjećaje drugih. Moć i uticaj koje daje vlast, budi i razvija nasilje, bezobzirnost prema tuđim osjećajima i potrebama, cinizam i ravnodušnost na potrebe, nevolje i prava drugih. A pogotovo se to vidi u sistemima jednoumlja, kad nema odgovornosti, te kritike i protivljenja sa druge strane od straha od kazne. Iskren i pošten čovjek tu nema šanse i on je ne samo odgurnut u stranu, nego mu se traži i nameće odgovornost, jer se ne uklapa u "aminovanje" i poltronstvo.

    Ulizice, ližisahani, poltroni se samoinicijativno okupljaju, slave i veličaju "velike", "genijalne", "nepogrešive" vođe i "spasioce". Da bi ih moćnici uočili i dali im tantijeme!

    I često obični, pošteni kruhoborci iz naroda više ispate od ovih skutonoša nego direktno od "moćnika sa vrhuške" koji znaju nekad biti "milostivi" i osluhnuti za one naniže, da pokažu svoju "humanost i veličinu."

    Često kad moćnik padne, mnogi se začude, pa kome za Boga, kome smo se toliko divili, slavili ga i aplaudirali mu.?!

    Svakako, za analitičare je pitanje je li ova silovitost koja proizilazi iz vlasti već postojala u čovjeku kao sjeme i sada je samo pothranjena ili je ubačena, kao zaraza.

    Uostalom, ne kaže se džaba: "Ako hoćeš da vidiš kakav je neko, podaj mu vlast!"

    Salih Behmen