Oda mladosti

Posvećena mladomuslimanskim šehidima koji su mučki ubijeni od strane komunista u periodu 1945. - 1949.

Sa srca poteče kap krvi

Mučeničke

I stopi se sa zemljom

Ispucalom od suše

Od žeđi

Od uzdaha

Utonu u njenu dubinu

I sjeme prkosa posta

Nikoše dječaci od nekih

Dvadesetak ljeta

I baciše prah u oči života

Kleknuše samo pred Boga Velikoga

Ljuteći time faraonskog vođa

On im oči proli k'o suze

Iščupa ruke u dovi pružene

Sažeže nade u tamnici hladnoj

Zatvori im puteve mladosti

I ugasi svijezde

Poprskane po njivi Gospodnjoj

I poteče potok krvi šehidske

U pustinju vrelu

Vapaji k nebu se digoše

I niknu opet klasje

Islamsko

Od krvi njihove

Niknuše gazije

Niknu prkos i nada

Niknu hiljadu kapi

Iz svake kapi

Hiljadu novih

Iz svake nove

Hiljadu ...

Niknu život

Iz kapi smrti....

Đerzelez našeg doba

Iz zbirke pjesama "Fatihov san"

 

Ti si Đerzelez, našega doba,

nevjerni krvnik snagu ti proba.

Dvaput si plećim grijo zindane,

ne žaleć´ krvcu za muslimane.

Al volja Onog što tajne znade,

u svkoj kušnji sabur ti dade-

mučeći tijelo, duh ti je jačo,

trpeći nevolje - ti si koračo.

Na pravom putu, ka svome cilju...

četres´ ljeta tvoju je zbilju

pratila borba za bolje dane,

za cvat Islama, za muslimane.

Uvijek si reko: "polahko braćo,

sve će to doći, na svoje mjesto;

Allah će vjerne pomoći svoje,

i postavit onog na Bosne prijesto.

Koji Ga hvali, sedždu Mu čini,

dovu Mu šalje u noćnoj tmini...

Koji će Bosnu voljeti svoju

ko majka dijete, u povoju"

Alija brate, Alija sine,

majka te rodi u dane tmine -

kad Bosnom svjetlo vjere se gasi...

Allah te posla, svjetlo nam spasi!

Ti si sad vođa, junak, gazija-

narod ti čuva Bosanska Armija,

viš´ Bosnom neće vladati tama-

Đerzelez je opet s nama.

Iz grobova ustaju

Autor: Abdulah Sidran

Silaze u grob,

k'o djeca bezazleni,

Bosanski Muslimani.

U progon odlaze,

k'o djeca lakovjerni,

Bosanski Muslimani.

U progon, u grob,

k'o djeca neoprezni,

odlaze, silaze,

Bosanski Muslimani.

Pogledaj sad

iz progona, sa daljina,

iz izgnanstva, sa strašina,

vraćaju se - dobri Bošnjani.

Ozbiljnih lica,

iz grobova ustaju,

u vjeri čvršći,

dobri Bošnjani.

Iz grobova ustaju,

u duhu jači,

jači i žešći,

dobri Bošnjani.

Kako ih je, Bože,

malo ostalo,

a kolika, Bože, svjetlost pobjede,

sa lica im zrači!

Djevojčica iz Ulice Prkosa

Autor: Abdulah Sidran

Još Ulicom Prkosa

vihori se njena kosa.

Trebalo je, ovog ljeta

da postane žena.

Djevojčica, djevojčica

iz Ulice Prkosa.

Znao sam te,

čuvati od sebe,

djevojčice, janje moje.

 

A ne znadoh

od njih da te spasim,

djevojčice, mrtvo moje.

 

Svakog dana, oko podne,

u <>, k'o na moru

Stisak ruke, ispod stola,

kapučino, koka - kola.

Trebalo je, do jeseni

da postane žena.

Djevojčica, djevojčica

iz Ulice Prkosa.

 

Znao sam te,

čuvati od sebe,

djevojčice, janje moje.

A ne znadoh

od njih da te spasim,

djevojčice, mrtvo moje.

Još članaka...

  1. Mom Allahu