Kako ova sredstva političkog pritiska nisu pokazala osobitu učinkovitost, počelo se sa izravnim pritiscima na palestinski narod, kako bi zažalio zbog svog demokratskog izbora. Počelo je sa uskraćivanjem plaća činovnicima u Gazi, nastavljeno sankcijama Palestinske samouprave, a završilo prekidom dotoka električne energije i obustavom transporta najosnovnijih živežnih namirnica u Gazu. Kada ni svi ovi pritisci nisu urodili plodom, ostala je jedino mogućnost drastične i krvave kolektivne odmazde nad Palestincima u Gazi. Uvertira u ovaj brutalni vid kolektivnog kažnjavanja bila je ustvari proglašenje Gaze neprijateljskom teritorijom. U isto vrijeme, Abu Mazen u Parizu dobija sedam milijardi dolara pomoći kako bi zapadnu obalu pretvorili u zemlju blagodati i blagostanja, a Gaza ostala stigmatizirana zemlja patnji i stradanja. Da, to je danak demokratiji kojeg danas plaćaju Palestinci u Gazi. Prije toga, Fatah je pokušao pučem preuzeti vlast u Gazi, ali je Hamas vrlo pronicljivo i efikasno osujetio ove namjere i preuzeo potpunu kontrolu nad Gazom. Tada su sankcije i pritisci intenzivirani.
Drugi značajan strateški događaj koji je utjecao na intenziviranje pritisaka i masovno ubijanje stanovnika Gaze bila je pobjeda Hizbullaha u ratu 2006. godine. Taj događaj suočio je vojnu i političku regionalnu scenu sa jednom novom varijablom koja utječe na regionalni odnos snaga. Upravo zato je Ehud Barak, nakon višemjesečnog terora nad Palestincima u Gazi izjavio: „Broj ubijenih Palestinaca u Gazi premašio je broj naših žrtava u ratu u Libanu.“ Barak je također napomenuo i to da je ovoga puta arapska podrška bila veća od one u libanonskom ratu. Uistinu, poraz u libanonskom ratu prije dvije i po godine, koji je uzrokovao smjenu mnogih vojnih i političkih zvaničnika u Izraelu, te doprinio većoj nesigurnosti i nepovjerenju građana Izraela prema vojnom establišmentu, jedan je od razloga aktualnog masovnog pokolja stanovnika Gaze. Jer, možda se na ovaj način može reinkarnirati mit o nepobjedivosti izraelske vojske, te izraelskom društvu vratiti nada i pouzdanje u moć vojne mašinerije, društvu koje u vojnoj moći vidi jedini oslonac, nadu i samopouzdanje.
| < Önceki | Sonraki > |
|---|
