Na današnji dan 29. jula 1944. umro je Mehmed ef. Handžić


Na današnji dan, 29. jula 1944. godine, umro je u Sarajevu hadži Mehmed ef. Handžić, mnogostrani pisac, kulturni, društveni i javni radnik. Rođen je u Sarajevu 16.XII 1906. godine. Tu je završio mekteb, osnovnu školu i Šeriatsku gimnaziju. Na univerzitetu El-Azher u Kairu završio je teološke studije. Po povratku u Sarajevo imenovan je 1932. godine za muderrisa-suplenta na Gazi Husrevbegovoj medresi, gdje ostaje do početka 1937, 
kada je premješten u Gazi Husrevbegovu biblioteku, koju vodi do polovine 1944. godine.Od 1939, pa do smrti predaje na Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi prvo kao ugovorni, a od proljeća i 1944. godine kao redovni profesor osnova i šeriatskog prava (usuli fikh) i tumačenje Kur’ana (tefsir). Jedno vrijeme je honorarno predavao vjeronauku na I gimnaziji u Sarajevu. Umro je u 38. godini života 29. VII 1944. godine.

Prvi Handžićev rad je štampan 1928. godine u sarajevskom Novom beharu (Osnivač Kaira i El-Azhera – Misao da je Slaven). Otada, pa do smrti Handžić je napisao i objavio preko 300 radova kraćih i dužih iz svih oblasti islamistike, historije islama i muslimana, književnog rada bosanskohercegovačkih muslimana na orijentalnim jezicima, kao i aktuelnih problema tadašnjeg muslimanskog života u Bosni i Hercegovini. Pored orginalnih radova, Handžić je i prevodio sa orijentalnih jezika prvenstveno djela domaćih pisaca (Hasan Kafi Prušćak, Sabit Užičanin, Ali Dede Mostarac).Pisao je i na arapskom jeziku. Tako je na arapskom jeziku štampao tri knjige još dok je bio na studijama u Kairu, a i kasnije u domovini napisao je nekoliko radova na arapskom jeziku i štampao u Glasniku IVZ i u El-Hidaji.

Posebnu pažnju mu zaslužuju radovi iz područja historije muslimana na Balkanu i u Evropi (Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo Bosanskohercegovačkih muslimana. Jedan prilog povijesti širenja islama u Bosni i Hercegovini, Muslimani u Mađarskoj, Muslimani u Poljskoj, Muslimani na Siciliji, Iz historije Arapa u Španiji).

O književnom radu bosanskohercegovačkih muslimana na orijentalnim jezicima Handžić je dao preko dvadeset zapaženih radova, neki su od njih posebne studije (Književni rad bosansko-hercegovačkih mušlimana, Ibrahim Zikri, Ibrahim ef. Alajbegović-Pečevija, Husein Lamekani i dr.).

Kao društveni radnik Handžić se posebno istakao u radu ilmijjanskog društva El-Hidaje u kome je radio od njegova osnivanja 1936. godine, pa do smrti. Posebno je vidljiv njegov rad u El-Hidaji, kad je 1939. došao za predsjednika i urednika društvenog glasila. Handžićevom zaslugom je ilmijjanski stalež kao cjelina podigao svoj ugled i dostojanstvo. Na ilmijju se počelo gledati kao na faktor s kojim treba računati kad god se radi o vjerskom, prosvjetnom i kulturnom životu naših muslimana, a što se ranije ilmijji neosnovano a često i tendenciozno osporavalo. Pored El-Hidaje, Handžić je radio i u muslimanskom potpornom društvu ,,Merhamet“ u Sarajevu.

I kao vaiz i predavač Handžić je bio poznat ne samo u Sarajevu, nego u svoj Bosni i Hercegovini. Kako je imao ispravan i dosljedan stav u svim musIimanskim, posebno vjerskim pitanjima, Handžić je potpuno zasluženo i pitan i priznavan za duhovnog vođu bosanskohercegovačkih muslimana.

 

___________________________________

Za dialogos.ba piše: Mahmud Traljić

https://dialogos.ba/2018/07/29/na-danasnji-dan-29-jula-1944-umro-je-mehmed-ef-handzic-2/

MLADI MUSLIMAN I ANTIFAŠISTA. Sjećanje na hadži Bećira Tanovića.

                                                                   Slikovni rezultat za BEĆIR TANOVIC

 

Biografija

Biografija Bećira Tanovića je revolucionarna, bogata i puna obrta. Antifašistička, partizanska, mladomuslimanska, tamničarska, prognanistička, antikomunistička, ali uvijek islamska i bošnjačka.

Rođen je 1928. godine u Gacku. Nižu osnovnu školu završio je u rodnom mjestu. A od 1938. godine se seli u Sarajevo, gdje nastavlja svoje školovanje. U okupaciji Sarajeva, 1943. godine postaje član Mladih muslimana, a već za nepunu godinu odlazi u NOP, da se bori protiv okupacionog i domaćeg fašizma, kao dječak sa svojih 16 godina. Iste godine će biti zarobljen od strane Njemaca, te na putu za koncentracioni logor. Međutim, uspjeva da izbjegne zarobljeništvo i opet se prebaci na slobodnu teritoriju, gdje će se u redovima NOP boriti protiv fašizma do kraja rata.

Nakon rata više se aktivirao u organizaciji Mladi muslimani, gdje krajem 1945. godine formira prvu ćeliju u Gacku, koja će zahvaljujući njegovom trudu, angažmanu i radu vrlo brzo nastaviti svoje širenje po cijeloj istočnoj Hercegovini.

Kada su komunističke vlasti u FNRJ počele prve političke progone pripadnika organizacije Mladi muslimani, sredinom 1946. godine i nakon provale i hapšenja članova iz Gacka, Bećir se pokušava skriti u Valjevu kod daidže (op. koji je inače bio general JA). Međutim UDB – a ga pronalazi, biva prebačen za Mostar, gdje mu se sudi – po istim političkim optužbama kao i sarajevskim mladomuslimanima, te biva osuđen na četiri godine.

Svoju kaznu izdržao je do posljednjeg dana. A nakon izlaska iz zatvora, biva politički majoriziran, hapšen i pritvaran – posebice kada bi dolazio neki važniji funkcionier. Zbog ovakvih pritisaka, njegova majka obraća se Maršalatu, iznoseći u pismu cijelokupnu situaciju, napominjući njegov angažman u NOB. Nadajući se da će na taj način zaštiti sina, moleći da se obustavi progon i tortura. Beograd na ovo pismo upućuje žalbu Đuri Pucaru Starom, predsjedniku SR BiH, koji poziva Tanovića kod sebe i (op. Prema kasnijim svjedočenjia Bećira Tanovića) obraća mu se riječima „Šta ti stalno rovariš u mojoj republici?! Najbolje bi bilo da se gubiš odavde!“

Tanović je ove „savjete“ ozbiljno shvario te 1956. godine prešao u Rijeku, gdje se zaposlio a već sljedeće godine preko Italije izbjegao u SAD. U SAD odlazi u Chichago kod svoga tetka Mustafe Šarića, koji je bio dugogodišnji sekretar Džemijetul Hajrije, emigrant iz Bosne još od 1906. godine. Bećir Tanović, u SAD upisuje fakultet političkih nauka i historiju a polaže i kurseve prava. Nakon dobijanja diplome nalazi posao u državnoj službi za socijalni rad, a kasnije je promovisan i u supervizora i sudiju administrativnog suda gdje je radio narednih 20 godina.

 

Domovina u srcu

Haži Bećir Tanović nikada nije prekidao veze sa domovinom. Uz Adila Zulfikarpašića, Teufika Velagića, dr. Nedžiba Šaćirbegovića, dr. Balića i druge bio je jedan od najaktivnijih bošnjačkih emigranata. Naročito u propagiranju ideje bošnjačke nacionalnosti. Još 1959. godine postao je član odbora Muslim Religiu Cultural Home, koji je kasnije promjenio ime u Bosnian American Culturan Association. Prije prvih višestranačkih izbora u BiH 1990. godine, na poziv Omera Behmena, dolazi u Sarajevo kao delegat Bošnjaka Amerike. Mnogi su zapamtili i danas se sjećaju njegovog emotivnog govora na osnivačkoj skupštini stranke SDA, gdje je govorio o bošnjačkoj nacionalnosti i tome da je Musliman samo vjerska kategorija a ne nacionalna. A svoj govor završio sjećanjem na zatvorske dane svih pripadnika Mladih muslimana pozivajući da se jednom Fatihom svi sjete ovih šehida. To je bila i jedina dova koja je proučena toga dana na osnivačkoj skupštini.

Alija Izetbegović je govorio o Tanoviću kao jednom od glavnih intelektualnih stubova tada nove stranke SDA.

Nakon izbora u glavni odbor stranke i povratka u SAD, organizirat će i SDA Chichaga, te nastaviti na organiziranju Bošnjaka SAD – a.

29. Februara 1992. godine prije sudbonosnog referenduma za nezavisnost BiH. Tanović preko Turske dolazi u Sarajevo gdje glasa ZA Republiku Bosnu i Hercegovinu. A onda se preko barikada, sa zelenom beretkom na glavi, vraća u SAD.

 

Organizator Bošnjaka u Americi

Od početka  agresije na R BiH, u poodmakloj životnoj dobi, Bećir Tanović se aktivno uključio u pomoć kako domovini, tako i novopristiglim bosanskim muhadžirima u SAD. Sve vrijeme je, skupa sa Nedžibom Šaćirbegovićem, bio u kontaktu sa predsjenikom Alijom Izetbegovićem. Rhm Izetbegović je govorio da ga  smatra jednim od najbližih saradnika, prijateljem i osobom od povjerenja još od mladomuslimanskih dana.

U svojim lobističkim aktivnostima za BiH , Tanović nije štedio ni svoj novac ni vrijeme. Bio je prvi šef konzularnog punkta BiH u Chichagu za vrijeme embarga na uvoz oružja trudeći se da svojim predavanjima po univerzitetima, kulturnim centrima i crkvama prikaže pravu sliku o agresiji u BiH. U najtežim momentima agresije preko Mostara je posjetio Zenicu i uručio pomoć djeci šehida. A 1994. godine u Istanbulu organizuje konferenciju posvjećenu BiH. U svojim naporima uključivao je bošnjačke intelktualce ali i američke prijatelje kao što su bili profesor Francis Boyla, kongresmen Frank McCloskey, senator Joe Biden, poznati historičar Noel Malcom i druge.

Na toj liniji borbe za Bosnu i Bošnjake ostat će do kraja svoga života. Smatrajući te napore svojom životnom misijom.

Bio je ispred svoga vremena, svjestan da samo najhrabriji opstaju. Nije nikada pokleknuo pod pritiscima i progonima. Svojim radom doprinio je nezavisnosti BiH, povratku bošnjačkog imena, organizovanju Bošnjaka u SAD – u i radu brojnih humanitarnih organizacija.

Čitav svoj život nosio je nepokolebljive ideale slobodnog i ponosnog Bošnjaka muslimana.

Na ahiret je preselio 16. Novembra 2009. godine.

 

Neka mu Allah podari lijepi džennet.

Rahmetullahi alejhima!

 

_____________________________________

Armin Džunuzović, MA

SEKCIJA ZA DOKUMENTACIJU UDRUŽENJA "MLADI MUSLIMANI"

IZVOR:  Tekstovi i dokumenti iz Arhiva Udruženja "Mladi muslimani"

 

 

 

Asim Čamdžić – istaknuti član Mladih muslimana i “El-Hidaje”

 

                                              

 

Asim Čamdžić rođen je 1920. godine u Zavidovićima. Njegov otac Ibrahim bio je dugogodišnji imam u rodnom gradu, što nam govori o tome da je Asim od malena odrastao u veoma religioznoj porodici, pa je i zbog toga shvatljivo zbog čega je Asim posvetio svoj život islamskom aktivizmu. Prvi dio osnovnog obrazovanja pohađao je u Zavidovićima, a drugi u Sarajevu.

Gazi Husrev-begovu medresu završava 1941. godine, te nakon nje odlučuje se upisati na Višu šerijatsku-teološku školu od koje je bio primoran odustati nakon odslušanog šestog semestra. Razlog ovakve odluke bilo je ukidanje ove ustanove uslijed uspostave komunističkog režima 1945. godine. Asim je nakon uspostave nove vlasti bio mobilisan u vojsku, međutim nakon kratkog odsustva i obustave obrazovanja uspio je da upiše Pravni fakultet u Sarajevu, koji je također pohađao i u Zagrebu.

Njegova društvena aktivnost ogledala se u sudjelovanju na različitim zadacima unutar organizacije Mladi muslimani. Asim je bio jedan od sekretara ove organizacije, što mu je omogućavalo da se angažuje u raznim oblastima, pa je tako bio jedan od najistaknutijih pisaca u časopisu “El-Hidaje”.

Ipak, među velikim brojem objavljenih tekstova dva teksta je potrebno posebno istaknuti: “Život jednog naroda biće onakav, velik i slavan ili žalostan i sraman. kako ga stvori omladina” i “Vještina napredovanja se sastoji u tome da dobro činimo što razumijemo, a da pored toga ne mislimo na slavu”.

Njegovi stavovi izneseni u ova dva veoma bitna naslova mogu biti smjernica mladim ljudima i u današnjem vremenu, što nam svakako govori o nepresušenosti djela Asima Čamdžića. U cilju sjećanja na ovog izuzetnog bošnjačkog intelektualca, humanistu i borca za islam, tokom agresije na našu domovinu jedan od vojnih odreda u Zavidovićima nosio je ime “Asim Čamdžić”.


______________________

Piše: Admir Lisica

Fotografije - izvor: Arhiv Udruženja "Mladi muslimani" - SEKCIJA ZA DOKUMENTACIJU UDRUŽENJA "MLADI MUSLIMANI"

Više u: Kasumagić Ismet, Trinaest mladomuslimanskih šehida, Sarajevo: Udruženje "Mladi muslimani", 2007, str. 89 - 99.

 

Obilježen DAN KUDSA 2018


       


Udruženje ''Mladi muslimani'' tradicionalno, već blizu dvije decenije, obilježava ''Međunarodni Dan Kudsa'', ustanovljen 1979. godine u znak podrške Državi Palestini i stradanju ali i borbi palestinskog naroda za normalan život na svojoj zemlji i u svojoj državi. U ovom simboličnom podsjetniku javnosti, ali i političke, društvene, kulturne, intelektualne elite, na nepravdu i zločin koji se pred očima cijelog svijeta dešava palestinskom narodu.

Tako je i ovoga zadnjeg petka u mjesecu Ramazanu, 8. juna, iza džume namaza u Gazi Husrev - begovoj biblioteci u organizaciji Udruženja ''Mladi muslimani'' obilježen "Međunarodni Dan Kudsa". Suorganizatori i partneri i ove godine su bili Udruženje ''Bosansko-palestinskog prijateljstva'' i Udruženje ''Palestinska zajednica u Bosni i Hercegovini''. Posebnu pozornost ovogodišnji Dan Kudsa imao je zbog aktuelnih dešavanja u Palestini, u pojasu Gaze. Te  politike američkog predsjednika Donalda Trampa  i premještanja ambasade SAD – a u Jerusalem.

U sklopu programa obilježavanja ''Međunarodnog Dana Kudsa'' uvodna izlaganja imali su Fikret Muslimović, general Armije RBiH i Filip Mursel Begović, glavni i odgovorni urednik časopisa „Stav“. Dok je moderator bio Armin Džunuzović, MA.

Penzionisani general Armije R BiH Fikret Muslimović, kao prvi uvodničar, podsjetio je sve prisutne da su trenutna dešavanja u Palestini slična onima koje je BiH prošla u periodu agresije 1992 - 1995. godine. On je kazao da je Palestina u tom periodu bila uz BiH, te da je dužnost BiH da se u ovoj trenutnoj situaciji, barem moralno nađe i da podršku Palestini. General je također pomenuo niz strateškim problemima palestinskog naroda, koji se ignorišu već decenijama od strane međunarodne zajednice. Napominjući da Palestinci vojno nemaju snage da se odupru nadmoćnijem neprijatelju. On je također govorio o nehumanim uslovima ratovanja koje Izrael koristi, odnosno o načinu i sredstvima kojima se vodi rat. Navodeći da upravo to dovodi do ogromnog broja raseljenih osoba ali i stradanju nevinog civilnog stanovništva. Na kraju svoga izlaganja general Muslimović je dao nekoliko ličnih zaključaka naglašavajući da je moralna podrška kroz ovakve skupove veoma važna i potrebna; ali i da smo dužni nastaviti  sa svim drugim humanitarnim vidovima pomoći jer kako je rekao "Dobivali smo i krv iz Palestine". 

          


Drugi uvodničar Filip Mursel Begović je sa novinarskog aspekta govorio o veoma važnom i aktuelnom pitanju medijskog rata a kroz prizmu dešavanja u Palestini. On je apostrofirao da se u Palestini i svijeti vodi jasan medijski rat kako bi pitanje opsanka palestinskog naroda ostalo isključeno i marginalizirano. Odnosno da javnosti upravo ovo pitanje bude predstavljeno u drugačije svijetlu. Pitanje medija kako je to Begović pojasnio na tri primjera iz Palestine, postalo je pitanje života, jer je medijska borba postala glavna prevaga u percipiranju stanja u pojasu Gaze. 

     


Na kraju je, sa skupa, poslana jasna poruka da je potrebno osuditi državni terorizam cionističke države Izrael koji se kontinuirano provodi sedam decenija. Da je važno osuditi jednostranost SAD - a i jednog broja evropskih zemalja koje podržavaju cionistički režim i zatvaraju oči pred genocidom, kulturocidom i urbicidom koji Izrael provodi nad Palestinom i Palestincima. 

Važno je napomenuti da je obilježavanje dana Kudsa 2018, Udruženje "Mladi muslimani" organiziralo i u Kaknju prikazivanjem filma "Palestina".

     

 

PIŠE: REDAKCIJA WEB - a Udruženja "Mladi muslimani"