Saopćenje Udruženja povodom pisanja novinara "Oslobođenja" Zije Dizdarevića

Detalji: Objavljeno četvrtak, 06 Juli 2000 17:15; Autor Administrator

Novinar "Oslobođenja" Zija Dizdarević je u svom reagiranju, u broju lista od 6. jula 2000. godine, "Mlade Muslimane" smjestio u, s jedne strane vrlo negativan, a s druge strane i u marginalan historijski kontekst i po pitanju idejnog karaktera naše Organizacije i po pitanju odnosa mladomuslimana prema nacionalnom, pravno-državnom, religijskom, kulturnom i svakom drugom determiniranju i opstajanju Bosnei Hercegovine i Bošnjaka. S druge strane, na isti način, neutemeljeno i neargumentirano veličao je ulogu onih kojima i sam pripada komunista koji su po njemujedini ustali u odbranu tog naroda.

Dakle, po ko zna koji put javnosti se iz pera ovog novinara servira klasična komunistička propagnda, a zaobilaze stvarne historijske činjenice o onome šta su predstavljali komunisti. Mi se ponosimo što smo i onda i danas bila na distanci i od fašizma i od komunizma, jer oba ova zla imaju jedan ključni zajednički imenitelj - totalitarizam a njihovi sljedbenici nezaježljivu potrebu za neograničenom vlašću. A tu vlast komunisti su osvojili na vrlo prljav i nečastan način. To Zija Dizdarević namjerno u svom reagiranju prešućuje i zaobilazi. On ne spominje činjenicu da su komunisti za vrijeme Drugog svjetskog rata imali pakt sa fašističkom Njemačkom; da komunističko-partizanskog ustanka u tadašnjoj Jugoslaviji nije bilo sve do trenutka Hitlerove odluke na napadne 'bratski SSSR'; da se komunističko rukovodstvo na čelu s Josipom Brozom krajem Drugog svjetskog rata najviše pribojavalo savezničkog iskrcavanja na Balkan i da je u želji da se to spriječi tajno pregovarano i sa Njemcima, dakle sa 'mrskim okupatorom', o čemu argumentirano piše Noel Malkom u svojoj "Povijesti Bosne"; da je nakon kraja rata od strane komunista ubijeno nekoliko stotina hiljada političkih neistomišljenika a sve to pod paskom njihove navodne saradnje sa "okupatirima i neprijateljima zemlje". Ti progoni, odnosno komunističko učvršćivanje vlasti, s većim i manjim intenzitetom trajali su sve do pedesetih godina kada je (1949) izvršen i brutalni obračun sa pripadnicima Organizacije "Mladi Muslimani". Režim je mladićima koji su sanjali samo da budu slobodni u ispoljavanju svog duhovnog i kulturnog identiteta izrekao najstrožije moguće kazne - četvorica su osuđena na smrt, a mnogi na tešku dugogodišnju robiju, čemu su prethodile brutalne istrage koje su, takoder, završavane smrću ili teškim invaliditetom uhapšenih.

U kontekstu prethodnih činjenica, smatramo da se ovo što je o "Mladim Muslimanima" napisano u Dizdarevićevom reagiranju može slobodno smatrati svojevrsnim nastavkom onoga što su članovi naše Organizacije doživljavali na poznatim montiranim političkim procesima za vrijeme režima komunističke Jugoslavije. Drugim riječima, Dizadarević je u svom reagiranju uvrstio sve ono što je objavljivano u nekadašnjoj režimskoj štampi o "Mladim Muslimanima", pa i u njegovom "Oslobodenju", a što je, ustvari, bilo produkt tadašnje stroge cenzure štampe preko koje je režim u javnom mnjijenju (domaćem i stranom) stvarao sebi poželjnu (negativnu) sliku o karakteru naše Organizacije.

Suština je u tome da se, na način kako je to sada u "Oslobođenju" uradio Zija Dizdarević, o "Mladim Muslimanima" pisalo i prije njega. Naime, o našoj Organizaciji su najviše pisali režimski novinari, historičari, sociolozi..., očito nedobronamjerni (čast izuzecima), sa već unaprijed projiciranim, njima poželjnim historijsko-režimskim premisama o ulozi i karakteru "Mladih Muslimana". Posljedica tih i takvih pisanja su upravo ovakve konstatacije Zije Dizdarevića. I kada se reagiranje pročita u cjelosti, a naročito ono što je napisano o "Mladim Muslimanima", vidljivo je da nas Dizdarević nedvojbeno odreduje i podvodi pod već viđenu tezu-konstrukciju bivšeg komunističkog režima, po kojoj su u "Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini Srbi imali četnike, Hrvati ustaše, a Bošnjaci "Mlade Muslimane", ili kako to Zija Dizdarević u maniru vrhunskog komunističko-udbaškog propagandiste piše kako su "oni ("Mladi Muslimani") sanjali panislamiju pod kukastim krstom".

Uzroci tome su duboki, i rekli bismo ideološke prirode, a ogledaju se, prije svega, u nerazumijevanju islama, samim tim i suštine naše Organizacije. Korijene toga vidimo u onim prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata kada je nastupio period brutalne i primitivne ateizacije, naročito Bošnjaka muslimana. Taj proces je trajao, s većim ili manjim intenzitetom, sve do posljednje agresije na našu zemlju i naš narod. Po nama, traje i danas, s o su akteri, oblici i forme deislamiziranja Bošnjaka drugačiji i sofisticiraniji. U krajnjem, ovo i ovakvo reagiranje Zije Dizdarevića može biti samo dio i od(iz)raz upravo tih i takvih procesa.

Na osnovu karaktera ovakvih konstrukcija u Dizdarevićevom reagiranju, lahko se, bar nama, rnože prepoznati njihovo porijeklo. Izvori Dizdarevićevih stavova o "Mladim Muslimanima" su arhive (Centralnog komiteta i UDB-e) bivšeg komunističkog režima, koji je cijelo vrijeme svog postojanja upravo na Dizdarevićev način satanizirao našu Organizaciju i njene članove. Sasvim je jasno kome sve odgovaraju ovakve "kvalifikacije" o "Mladim Muslimanima": odgovaraju onima kojima se ne sviđa zajedničko prisustvo islama i Bošnjaka u Bosni. A takvih je danas mnogo i u Bosni i van nje. Njima "Mladi Muslimani" smetaju, jer insistiraju i na Bosni, i na Bošnj acima i na islamu! ! ! Kad kažerno da insistiramo na Bosni, onda mislimo na Bosnu sa njena tri ravnopravna naroda. Kad kažemo Bošnjaci, onda mislimo na naš nacionalni i teritorijalno-historijski kontinuitet na ovom komadu Zemlje. Kad kažemo islam, onda mislimo na naš duhovni identitet i spoznaju da smo sljedbenici Božije Objave koja uvažava i priznaje duhovni identitet prethodnih objava, što je dodatna potvrda našeg trajnog uvažavanja islamskih principa i humanizma uopće, što je apsolutno nespojivo sa bilo kakvim radikalizmom, militantnošću i svim drugim uvriježenim negativnim terminima o našoj Organizaciji.

Dizdarevićevo reagiranje, u formi neokomunističkog pamfleta, je i svojevrsni predizborni gaf, odnosno njegov pokušaj da "dokaže" kako "Mladi Muslimani" nisu imali uporišta i podrške u narodu, da smo u društveno-političkom i historijskom smislu marginalna i negativna pojava u okviru bošnjačkog korpusa i Bosne kao države. U tom "dokazivanju" historijske i društvene "marginalnosti" Mladih Muslimana spram Bosne i Bošnjaka, Dizdarević se u skladu sa idelogijom koju zastupa, služio i i lažima, i niskostima, da ne kažemo vrijeđanjima.

Nakon svega što je Zija Dizdarević iznio u svom reagiranju, čini nam se da je i njemu i njegovim mecenama, glavni cilj bio osporavanje uloge naše Organizacije i njenih i danas politički aktnvnih članova u procesu sticanja nezavisnosti i kasnije odbrane Bosne i Hercegovine i Bošnjaka od agresije i genocida! Smatramo da je stavljanjem "Mladih Muslimana°' u negativan kontekst za vrijeme Drugog svjetskog rata, Dizdarević na indirektan način, ustvari, želio da otvori pitanje naše uloge u, netom, minuloj agresiji. Po Dizdareviću "...kolju Bošnjake diljem BiH, brojni Bošnjaci ginu i krvare u borbi za slobodu, a mladomuslimani teferiče...". Dizdarević je namjerno zaobišao istinu i nije se potrudio da javnosti predoči stvarne činjenice o tome šta su mladomuslimani radili za vrijeme Drugog svjetskog rata: cijelo vrijeme rata naši mladići i djevojke sakupljali su hranu, odjeću, novac za "Merhamet" koji je to dijelio izbjeglicama ispred četničkog noža; grupe mladomuslirnana su išle u istočnu Bosnu i pomagale seljacima da poprave svoje oštećene ili porušene kuće; naše grupe su išle i u Posavinu i tamo kupovale žito i drugu hranu za potrebe muhadžira. posljednja grupa, pred kraj rata, vozeći žito željeznicim, stradala je na putu. Oduzet im je vagon žita, a oni su strijelja ani od strane - partizana! ! !

Na kraju želimo potencirati naš odnos prema Drugom svjetskom ratu i nedavnoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i naš odnos prema režimima i ideologijama koje su prouzrokovale te dvije najveće tragedije Bosne i Bošnjaka u 20. vijeku. Historijska je istina da za Bosnu i Bošnjake nismo vidjeli budućnosti ni u fašističkom režimu nekadašnje NDH, ni u kasnijem komunističkom sistemu. Jer, oba režima su bila totalitarna i duboko nehumana, i ni prvi, ni drugi, nisu imali a baš nikakvih dodirnih tačaka sa temeljnim islamskim i humanističkim načelima, ni sa tekovinama demokratskog svijeta oličenim u ljudskim pravima i građanskim slobodama.

Ne želimo ni preuveličavati, ni minimizirati, našu ulogu kada su u pitanju Bosna i Bošnjaci, ali je činjenica da su "Mladi Muslimani" i ideje koje su ih nosile imali određenog uticaja na očuvanje autohtonosti Bosne i Bošnjaka. Zija Dizdarević, sudeći po onome što je napisao u svom reagiranju, tako ne smisli. Šta više, svim sredstvima pokušava "dokazati" kako "Mladi Muslimani", kao organizacija i ideja, nisu imali uporišta i podrške u narodu. Drugim riječima, Dizdarević ciljano potencira ulogu onih muslimana (Bošnjaka, a medu njima i sedam braće Dizdarevića) koja je prihvatila komunističku ideologiju i koja je, što je nepobitna činjenica, imala, ako ne odlučujuću, a ono izvršnu ulogu u sataniziranju naše organizacije, režimskim progonima i montiranim političkim procesima.