Kazivanje o Muhammedu, alejhisselam, (XI dio): Uhud

Izdajstvo

Židovi u Medini nikada nisu istinski prihvatili Muhammeda, alejhisselam, kao Božijeg poslanika[1] i radi toga prema njemu nisu nikada gajili bilo kakvih duhovnih osjećaja, čak ni po osnovu monoteizma i zajedničkog korjena u Ibrahimovoj, alejhisselam, vjeri, već su s njim gradili odnose samo na političkoj razini, nikada nemajući svijesti o tome da su im obaveze prema njemu naređene od dragoga Boga. Zbog toga su Židovi sve svoje obaveze iz ugovorâ koje su zaključili sa Muhammedom, alejhisselam, posmatrali samo u političkom smislu, odnosno isključivo u svjetlu njihovih ovosvjetskih interesa, pa kad bi procijenili da im to odgovara, poštivali su ih, a ako bi osjetili da im to ne odgovara, onda bi ih kršili.

Opširnije...

Kazivanje o Muhammedu, alejhisselam, (X dio): bitka na Bedru

Džihad

Prelaskom Resulullaha Muhammeda, alejhisselam, iz Meke u Medinu 622. godine po Isau, alejhisselam, (Hidžra) stvorili su se uslovi za izgradnju cjelovite islamske društvene zajednice jer je Muhammed, alejhisselam, sada imao dovoljan broj sljedbenika kako bi se islamska država mogla formirati i razvijati. Takođe je Poslanikova vojna snaga počela rasti jer su mu Evs i Hazredž, dva moćna arapska plemena, primivši islam dali zakletvu na vjernost. Osim toga, Resulullah, Muhammed, alejhisselam, je sklopio ugovore o saradnji i međusobnom pomaganju sa svim židovskim plemenima iz Medine i određenim brojem beduinskih plemena iz šireg područja Hidžaza.

Opširnije...

Kazivanje o Muhammedu, alejhisselam, (VIII dio): Isra i Mir'adž

Mubarek putovanje od Kabe do Mesdžidul-aksa (Isra) i uzdignuće u najviše sfere (Mir'adž)

Period od Godine tuge pa do Hidžre (619.-622. po Isau, alejhisselam) predstavljao je kritično doba za Muhammeda, alejhisselam. Pritisci i progoni Kurejšija na njega i njegove sljedbenike u to doba doživljavaju svoju kulminaciju, tako da je njihova sigurnost sve više dolazila u pitanje. Doduše, milošću dragog Allaha lična bezbjednost Poslanika je, nakon kritičnog perioda neposredno nakon Ebu Talibove smrti, ipak značajno povećana nakon što se u zaštitu njegove mubarek ličnosti uključio kurejšijski rod Nevfel, tako da njegov život nije bio u neposrednoj opasnosti, ali su i dalje svi njegovi sljedbenici bili izloženi različitim stepenima i oblicima vrijeđanja, pritisaka i nasilja.

Opširnije...

Kazivanje o Muhammedu, alejhisselam, (VII dio): godine kušnje

Progoni

Kako je vremenom broj sljedbenika Muhammeda, alejhisselam, počeo rasti to su kurejšijske idolopokloničke vođe počele sve snažnije osjećati kako se ruše temelji njihove tradicije i njihovog načina života. Doživješi to kao atak na njihove interese i sve ono što im je sveto, oni započeše da sve više primijenjuju silu. Stepen i oblici nasilja koji su oni provodili nad muslimanima direktno su ovisili o bogatstvu dotičnog vjernika, odnosno o stepenu zaštite koju je on uživao od svoga roda ili plemena. Tako su se, u slučaju Poslanika i svih drugih muslimana koji su kao i on uživali snažnu zaštitu svojih plemena i rodova, idolopoklonički zalimi morali ograničiti samo na verbalne prijetnje i uvrede, te nastojanja da nagovore njihove rodove da ih prestanu štititi. Na isti način su morali postupati i sa onim muslimanima koji su bili bogati i ugledni, uz nastojanje da onemoguće njihovu trgovinu i daljnje sticanje prihoda. Međutim, nad siromašnim muslimanima, muslimanima robovima i muslimanima koji nisu bili zaštićeni rodbinskom ili plemenskom zaštitom vršeni su žestoki i brutalni progoni, u čemu se naročito isticao, ko drugi nego Ebu Džehl. On je bio i direktno odgovoran za šehidsku, mučeničku smrt Ammarovih roditelja Jasira i Sumejje.

Opširnije...