Vjera je vodilja života

  • Štampa

U organizaciji udruženja Mladi muslimani Kakanj i MIZ-e Kakanj, u prostorijama gradskog mesdzida  u Kaknju 29.oktobra na redovnim druženjima koja se organizuju svakog četvrtka gost je bio Ejub Hadžić. Kakanjac koji je za svoje 84.godine koliko sada ima preživio puno toga i obišao svijeta da je teško za nabrojati a kamoli zapisati mjesta kuda je život ovog mladomuslimana nosio. Od Zagreba gdje je stekao visoko obrazovanje, do stupanja i uključenja u organizaciju “Mladi muslimani”  počinje burni i sadržajni Ejubov život.

Posljedice komunističkog sistema nisu ga zaobišle tako da je kao pripadnik Mladih muslimana osuđen na sedam godina robije. Kako i sam reće na ovom druženju njegov najveći grijeh i glavni dokaz optužnice je objavljen tekst na temu “Zašto je alkohol zabranjen u islamu”.  Nakon presude Ejub je bio stanovnik mnogih zatvora po Bosni i šire od kojih je jedan bio i jama Orasi u Kaknju. Za vrijeme boravka u Orasima ispričao je jedno interesantno svjedočenje koje se desilo za vrijeme mjeseca ramazana. Naime i u to vrijeme svi pripadnici Mladih muslimana koji su bili osuđeni i služili kaznu u ovoj kakanjskoj jami su postili mjesec ramazan, međutim, pošto su bili odvojeni od vanjskog svijeta nije se moglo znati vrijeme iftara, ali Allah dz.š.  dadne riješenje u svim situacijama pa tako i u ovoj. Na izlaznoj pumpi za zrak  dežurstvo je imao jedan od rudara koji je takođe postio pa tako kada bi on ugledaj da su se upalili kandilji u džematu Doboj on bi udario  u ispumpne cijevi koje su prenosili signal  sve do duboke jame tako da se u roku jedne minute vijest o iftaru proširila cijelom jamom. Ejub je ispričao i situaciju u kojoj se našao kada je  1967.godine  kao expert radio za Ujedinjene narode u Maroku, Alžiru, Libiji Mozambiku i Sudanu pa kada je jedne prilike prelazio Alžirsku granicu, carinski službenik ga je sa čuđenjem zaustavio ugledavši ime Ejub u pasošu. Službeniku je bilo čudno i nije mogao odoliti a da ga ne pita da li je musliman, kada je Ejub odgovorio potvrdno cariniku je bilo sumnjivo s obzirom sa kojeg područja dolazi te je tražio od Ejuba da nešto prouči iz Kur’ana, “Kada sam počeo učiti Ajeti–kursiju negdje na pola me je zaustavio, kaže 'stani ja to ne znam, de šta lakše'“. Ovakvih i sličnih primijera  ispriča Ejub još puno, međutim optimizam kojim zrači te životno iskustvo poznavanje više svjetskih jezika krase ovog velikog bošnjaka čija je glavna poruka ove noći da svaki čovjek mora voditi računa da kroz život nađe stabilnost   na dva stuba, dvije noge koje ga nose a to su: vjera i kultura koja oplemenjuje insane i bez koje je čovijek oljupina bez sadržaja, te druga obrazovanje, znanje i borba. Zalaganje u životu, svojim primijerom i iskušenjima kroz koja je prošao najbolje govore da ukoliko imamo kod sebe ove faktore stabilnosti možemo uspjeti u životu i ugraditi sebe za opšte dobro koje ostaje generacijama iza nas, jer mi smo svi pera koja svojim postupcima ispisujemo knjigu života. Zato gledajmo dok još imamo priliku da tu knjigu popunimo korisnim i opšte prihvaćenim sadržajima.