Ima čaršija!

Ima čaršija,

meni srcu prirasla,

kadkad vesela i puna svijeta,

kadkad pusta,

tužna,

tmurna i prazna.

Ima čaršija rijeku,

nekoć se u njoj djeca kupala

a danas rijeka zaprljanja,

djeca se u njoj ne kupaju više.

Ima čaršija dućane,

trgove,

hamame,

bezistane,

šadrvane,

džamije,

crkve.

Ima čaršija zgrada velikih i malih,

lijepih i onih manje lijepih,

mladih i starih.

Ima čaršija i svijeta svakojaka,

lijepa i manje lijepa,

visoka i niska,

mlada i stara,

domaćijeh i stranjskih,

ženskinja i muškinja.

Izmili svijet na čaršiju,

hoda i šeta,

kupuje i prodaje,

sjedi i razgleda,

a čaršija tad blista i sjaji,

puna i ponosita.

Ima čaršija život,

budi se kˇo insan,

umiva se,

proteže,

sređuje se i glanjca,

i hrani se čaršija,

i kahve ispija.

Pa kad vidiš insana sama kako pije kahvu na čaršiji, ne smetaj ga i ne čudi mu se,

to on kahvu sa čaršijom ispija.

Ima čaršija i svoje priče,

svoje pjesme i snove svoje.

Ima čaršija i svoje belaje i sijede vlasi svoje,

ima,

čaršija moja.

Belaji njeni su belaji svijeta njenog,

tuga njena je tuga onog što kahvu sa njom ispija,

sijede vlasi su i ljudi i zgrade njene.

Ima čaršija svoje adete.

Adet čaršijin je da se hrane golubovi njeni,

adet njen je da se pije voda sa šadrvana i česmi njenih.

Ima čaršija suze svoje.

Ima čaršija bol svoj.

Ima čaršija i cvijeće svoje.

Ima čaršija svega, pa i pjesnike svoje da o njoj pišu.

Živa bila čaršija koja ima!

Kratak bio bol njen!

Suze joj radosnice tekle!

Rijekom njenom kupala se djeca!

Golubovi gnijezda vili u krovovima njenim!

Česme njene vijekovima tekle!

I zdravo bio svijet njen!

Sarajevu!

Omer dječak islamski

U znak sjećanja na Omera Kovača, jednog od 13 mladomuslimanskih šehida

Refren:

Svom Allahu predala sam

Kletve svoje i moj bol

Srce samo saznalo je

Kad preseli dječak moj

I

Obješen i krvav bješe

S polomljenim rukama

A šehadet uzdisaše

U posljednim mukama

II

Moj Allahu svoju krvcu

Prolijevam za Islam Tvoj

Nema većeg zadovoljstva

Mojoj duši muminskoj

III

Kad mu majka na namazu

Šapnu tekbir sabahski

U celiji nasmješi se

Njezin dječak islamski

IV

Kraj rešetki šutjele su

Sjenice i leptiri

Od Omera umrloga

Bježali su ćafiri

V

Allah će vam silu slomit

A Islam će pomoći

Kad ja umrem brojna braća

Mojim putem će poći

Oda mladosti

Posvećena mladomuslimanskim šehidima koji su mučki ubijeni od strane komunista u periodu 1945. - 1949.

Sa srca poteče kap krvi

Mučeničke

I stopi se sa zemljom

Ispucalom od suše

Od žeđi

Od uzdaha

Utonu u njenu dubinu

I sjeme prkosa posta

Nikoše dječaci od nekih

Dvadesetak ljeta

I baciše prah u oči života

Kleknuše samo pred Boga Velikoga

Ljuteći time faraonskog vođa

On im oči proli k'o suze

Iščupa ruke u dovi pružene

Sažeže nade u tamnici hladnoj

Zatvori im puteve mladosti

I ugasi svijezde

Poprskane po njivi Gospodnjoj

I poteče potok krvi šehidske

U pustinju vrelu

Vapaji k nebu se digoše

I niknu opet klasje

Islamsko

Od krvi njihove

Niknuše gazije

Niknu prkos i nada

Niknu hiljadu kapi

Iz svake kapi

Hiljadu novih

Iz svake nove

Hiljadu ...

Niknu život

Iz kapi smrti....

Đerzelez našeg doba

Iz zbirke pjesama "Fatihov san"

 

Ti si Đerzelez, našega doba,

nevjerni krvnik snagu ti proba.

Dvaput si plećim grijo zindane,

ne žaleć´ krvcu za muslimane.

Al volja Onog što tajne znade,

u svkoj kušnji sabur ti dade-

mučeći tijelo, duh ti je jačo,

trpeći nevolje - ti si koračo.

Na pravom putu, ka svome cilju...

četres´ ljeta tvoju je zbilju

pratila borba za bolje dane,

za cvat Islama, za muslimane.

Uvijek si reko: "polahko braćo,

sve će to doći, na svoje mjesto;

Allah će vjerne pomoći svoje,

i postavit onog na Bosne prijesto.

Koji Ga hvali, sedždu Mu čini,

dovu Mu šalje u noćnoj tmini...

Koji će Bosnu voljeti svoju

ko majka dijete, u povoju"

Alija brate, Alija sine,

majka te rodi u dane tmine -

kad Bosnom svjetlo vjere se gasi...

Allah te posla, svjetlo nam spasi!

Ti si sad vođa, junak, gazija-

narod ti čuva Bosanska Armija,

viš´ Bosnom neće vladati tama-

Đerzelez je opet s nama.