Demokratija ima više formi
- Detalji
- Objavljeno utorak, 12 April 2005 20:56
- Autor Abdunnur Tvrtković
Politika i historija spram poligamije i prostitucije
Neko ima strast za kupovinom tjelesnog užitka. Neko ima želju da uživa u istom spolu. Neko ima potrebu da živi u poligamnom braku.
Kada se spomene prijedlog o legalizaciji prostitucije, nikome ne pada na pamet da «prodavačice ljubavi» smješta u nekakav politički i istorijski kontekst. To što bi država donijela novi zakon ne bi bila politika? Ima li zakona bez politike! To što bi usvajanjem tog zakona «prestala trgovina bijelim robljem» nije demagogija! «Najstariji zanat na svijetu» nije istorija! Zagovarači najnovijeg i najmodernijeg društvenog progresa ne smatraju da je za prevazići nešto što je «staro ko Grčka».
Na žalost, bila je samo jedna ruža. Oni su je umjesto nesretnicama koje obilazi ko stigne poklonili ženama Afganistana koje na žalost možda jesu zatvorene u kući, ali nisu zatočene u javnoj kući.
Kada homoseksualci traže ozakonjenje svojih želja koje bi primjenjene u biologiji, zoologiji, botanici, hemiji, akciji plus akciji i reakciji plus reakciji dovele do kosmičke haotičnosti, nikome ne pada na pamet da u tome vidi nekakvu politiku evropeizacije u koju ulazi novi pederasti, pigistički, uranistički poredak.
Nije li u pitanju politika nekakvih liberala kojih ima i mimo liberalnih stranaka! Zar homoseksualnost i biseksualnost ne sežu do starog Rima i drugih drevnih civilizacija! Zar to nije istorija koja u moderno doba treba biti prevaziđena! Da li neka država može ući u evropske integracije ako zakonski zabranjuje integracije istih spolovila? Da li je ovo seksološko ili političko pitanje !
Da li je moguće da postoje toliko neobrazovani i neinformisani političari, novinarski radnici i ini koji višeženstvo poistovjećuju sa «najezdom šerijata». Da li su ikada čuli za kršćansku sektu mormona? Kada bi neki pravoslavac imao dvije supruge da li bi on bio islamski fundamentalista? Da li ti ljudi zaista misle da neko u Parlamentu zagovara šerijat u državi dvaju crkava, jedne džamije, jedne petokrake, jednog supervizora, jednog Visokog predstavnika, jednog Dejtona i hiljadu svjetskih tutora? Ako nisu dovoljno informisani onda su kvarni jer pokušavaju promijeniti suštinu pitanja iz temelja smatrajući da će napadanjem na sve ono što postoji u islamu ili mu nalikuje ostvariti lične interese u dobu islamofobije.
Po pitanju prijedloga o zakonskom regulisanju poligamije vrši se sveopšti pretres. – To je istorijski korak unazad, u doba potlačenih žena. To je prvi agresivni politički korak u islamizaciji BiH. To je sociologija Istoka koja bi kod nas dovela do destabilizacije društva. To je psihologija koja bi se bavila «liječenjem trauma kod djece iz poligamnih brakova» -.
Oko ovog prijedloga širi se negativna aura koju ciljano iniciraju oni koji stvari postavljaju tako kao da se radi o sudbonosnom biti ili ne biti za narode BiH. Da li je neko predložio višeženstvo kao obavezujući vid svih brakova u državi? Nije! Da li je neko predložio da se uništi monogamni brak? Nije! Da li je neko predložio da žene pod prisilom žive u takvim brakovima? Nije! Stvar je izuzetno jednostavna. Ako postoje muškarci i žene sa potrebom da žive u takvim brakovima onda je sasvim normalno da neko ta njihova potraživanja iznese na zakonsko razmatranje.
Nije najbitnije da li će taj prijedlog proći ili neće. Problem je što se on nasilno ugurava u politiku, istoriju pa i vjeru. O pravima prostitutki i homoseksualaca se diskutuje, pa je neko za, a neko je protiv. Prava interesanata za poligamiju, i muškaraca i žena, niko i ne spominje. Demokratija ima više formi. Očito.