Visoko, nekad Teheran, danas Amsterdam

  • Štampa

Prije agresije na Bosnu uvijek sam se čudio kako djevojke, u jednoj maloj sredini kakav je gradić u centralnoj Bosni Kiseljak, za razliku od susjednog grada Visokog, više "prate modu" te se oblače u uske haljine zapanjujuće malih dimenzija. Čak i moja tipično muška percepcija bila je u stanju da primjeti razliku u stilovima oblačenja, te da djevojke u Visokom odreda, uz par izuzetaka koji je samo potvrđivao pravilo, oblače farmerke. Tada nisam shvatao, ali danas znam da je to bio odraz podsvjesnog stida i "kulturološkog nasljeđa" Bošnjaka i uticaj islamskih normi u Visokom. Danas kada su usta puna govora o drogi i prostituciji u gradu koji je bio simbolom moralnosti, prije konzervativnosti, u bivšoj Jugoslaviji, postavlja se opravdano pitanje kako je to moguće? Mislim, kako je moguće da jedan grad koji je poređen sa Teheranom, postane leglo narkomana i onih ogrezlih u blud, pa i onaj javni. Pitanje je intrigantnije, prije svega, kada se zna da je Visoko tradicionalna muslimanska sredina u kojoj se islamske norme poštuju više nego negdje drugdje u Bosni. Naravno, postoji više uzroka, a posljedica je, blago rečeno, žalosno stanje među onima koji bi već sutra trebali preuzeti amanet ranijih generacija čiji teret, već sada, ne mogu nositi, oni koji su sada nosioci problema. Gdje je uzrok, a gdje je riješenje za ove probleme?

Kažu da je najveći problem zapravo uočiti problem, a da je njegovo riješenje zapravo samo rutinska operacija, kojom se stanje dovodi u predhodno. Mnogi kao problem, logično, vide onaj pojavni izraz, tj. one koji zapravo jesu uživaoci različitih opojnih sredstava i "slobodne ljubavi". Naravno, to je samo vrh ledenog brijega. Historijski, preduslovi koji rezultiraju današnjim stanjem ostvaraju se odavno, još od bitke pod Bečom 1683. godine. Katastrofalan poraz koji je tada doživjelo osmansko carstvo samo je defitivno pokazao da je nešto truhlo u državi ... tadašnjoj velikoj imperiji. Tada na velika vrata nastupa korupcija i sve što ide uz krizu morala. Međutim, zbog još uvijek jakog vjerskog uticaja u društvu, nije primjetano, u značajnoj mjeri, javno kršenje islamskih normi, jer je vlast zvanično islamska. Okupacijom Bosne, od strane Austro-Ugarske 1878. godine poluge vlasti izašle su iz ruku muslimana te je i stanje u društvu bitno izmjenjeno. Pozivi prostitutki za pružanje "ljubavnih usluga" i birtije koje su nicale posvuda, a u kojima se normalno konzumirala razna opojna sredstva, postale su dio društvenih promjena koje je okupator donio sa sobom. U to vrijeme, pod uticajem francuske revolucije 1789.godine, u čitavoj Evropi izvršeno je razdvajanje crkve i države tako da moralne norme, koje svoj korijen imaju u vjerskim izvorima, sada nisu imale zakonski okvir, te je time pružena mogućnost javnog kršenja vjerskih normi, islamskih ali i kršćanskih. Bez bojazni za pravne reperkusije koje sada nisu obuhvatale konzumente "novostečenih sloboda", slabići u Bosni (prema vlastitim strastima) sada su postali prva generacija koja "normalno" javno radi stvari koje je ipak veći dio stanovništva osuđivao, a zbog kojih su oni sami bili anatemisani u društvu. I dalje jaki uticaj uleme (učenih) i koheziona veza islama, ljudi i džamije zadržali su i dalje slabim latentni uticaj "nove kulture" na većinu stanovništva. Ipak, povećao se broj onih koji su zarad vlastitih interesa promovisali nove vrijednosti. Vremenom se povećavalo neznanje o islamu, a vjera je postala samo dio kulturnog nasljeđa i običaj, zatvorena u okvire džamije i tekije. Učmalost koja je nastupila u Bosni opjevali su mnogi pjesnici dajući tome mitološki značaj i postavljajući paradigmu Bosne kao uspavane ljepotice, slaveći njene mahane kao najveće vrline. Krajnje neorganizovana dezorijentisana bošnjačka grupacija, kao zapravo i čitav islamski svijet, skupo je platila svoju letargiju u Drugom svjetskom ratu. Gubici od skoro deset procenata u krvavom genocidu kao "sporednom događaju" tog burnog vremena bili su odraz bošnjačkog shvatanja njihovog položaja u nacionalno podijeljenoj Evropi. Poslijeratna Jugoslavija je ipak ostavila najdublji trag u današnjem profiliranju Bošnjaka. Broj Bošnjaka procentualno se povećao kao i njihova školska sprema koja je sada znatno povoljnija. Međutim, javno je anatemisana i proganjana vjera i vjernici. Propagirane su socijalističke vrijednosti po kojima je od žene majke ekspresno napravljena žena radnica u fabričkim halama. Razodijevanje žena, kao popratna pojava "njenog oslobođenja", učinila ih je sada krajnje dostupnim za afirmaciju slobodne ljubavi, gdje su one vremenom nesvjesno postajale roba. Od ljudi koji su veličali Gospodara svih svjetova, napravili su nosioce "tekovina crvene revolucije", oratore komunističke internacionale i promotore svekolikog bratstva i jedinstva. Javno jedenje krmetine, alkoholiziranje i blasfemija postalo je "nobl". Omladina je na radnim akcijama pored niza podviga na izgradnji porušene zemlje otkrivala taj svijet čulnosti uz romantično prelamanje svjetlosti logorskih vatri. Bez nadzora roditelja koji ni sami više nisu bili svjesni nadzora, stvorena je generacija čije su temeljne paradigme svijeta bile komunizam, bratstvo i jedinstvo i odsustvo Boga. Svijet je živio hajvanskom filozofijom: U SE', NA SE' I PODA SE'. Dunjaluk se lažno otvorio i ponudio. Šejtan se zadovoljno cerio zalutalim. Jadransko more i 1.maj postali su simboli blagostanja i sveobuhvatne ublehe. Prvi kao maskotu imao je paradajz, a drugi gajbe pive i ražanj. Zbog tradicije i patrijarhalne sredine u Visokom se više moralnih normi, proisteklih iz islama, nudi djevojkama, i to više kao odraz tradicije, a ne stvarne vjerske opredjeljenosti, mada ni ona nije bila potpuna isključena. Muškom odgoju pružena je veća sloboda pa se čak promovisalo mladalačko zavodničko lutanje. Nesvjesni pogubnosti posljedica, roditelji promovišu slobodu oblačenja i ponašanja kao ustaljenu mjeru stvari. Svaka nova djevojka slavljena je, od strane sredine i ponosnih očeva, kao nova pobjeda i crtica slobodne ljubavi. Time su se samo ostvarivale neostvarene ambicije slavljenika. U načelu, više su djevojke tjerane u mektebe gdje su sticale vjersko znanje nego mladići. Mladići prepušteni socijalističkim vrjednostima, a bez znanja o moralnim normama, koje svakako nisu bile u tadašnjem trendu, a podsticani od sredine, bacili su se na osvajanje bastiona čednosti i moralnosti, zadovoljavajući pohlepno navale seksualnog apetita i slavljenu opijenost u svim oblicima. Zbog svoje prirode i sredine, te slabosti, žena nije bila u stanju da se odupre, nego naprotiv ona se povinuje svojoj čulnosti i nasrtajima "konkvistadora" te postaje najvećim gubitnikom tog vremena. Njeno islamsko znanje bez potpore društva kula je od karata. Bez muških zaštitnika zauzetih dunjalukom porodica je latentno gubila uticaj na razvitak nove generacije. Primat zauzimaju mediji i obrazovne institucije. Mediji kao nikad do tad donose najnakaradniji život kao opciju modernog koja se promoviše na ovaj ili onaj način. Moderan život kao cilj stremljenja uzimao je i uzima sve više žrtava, jer promocija nakaradnog zauzima sve više mjesta, a i njegova realizacija zbog svoje lahkoće i dostupnosti normalan je slijed i izbor. Postajući "moderni" Bošnjaci se pretvaraju u bezličnu masu bez okusa i mirisa koji je prije ekstraktovan iz islama. Taj miruh sada se prekriva smradom truhlog zapada i njegove dekadencije kojem sada žurno inkliniramo. Bez svijesti o Bogu i odsutnosti spoznaje o odgovornosti za učinjeno u životu koji prolazi, izbor ka lošem je logičan, jer pravog izbora zapravo i nema. Da bi se postigli zapadni standardi primjenjuju se i zapadni metodi koji zbog krize ne daju iste rezultate te konzumenti, zbog odsustva ideje, pribjegavaju ekspresnom približavanju zapadu kroz sve ono nakaradno i lahko. Nedavna agresija bila je samo katalizator koji je ubrzao sve negativne procese. Generacije izgrađene na socijalističkim vrijednostima nesposobne su da na pravilan način promovišu ideje koje bi sada njihovu stasalu dijecu mogle izbaviti iz mraka i lutanja narkomanskog eksperimentisanja. Njima je ponuđen život po MTV modelu već davno mrtvog Morisona čiji se krik iz prošlosti kao jeka ponavlja generacijama "želim svijet i želim ga sada". Isprazan govor o sportu kao načinu bijega od pošasti narkomanije i dokonosti sigurno nije riješenje problema, ali može biti alat promjena. Rješenje je u promjeni vizure i prioriteta. Shvatiti svoju prirodu postanka kao praške svemira stvorene Allahovom voljom. Izgradnja morala, porodice i društva kao način sticanja Allahovog zadovoljstva siguran je pravac uspjeha u preporodu i izlaz iz kruga stagnacije. Usklađivanje vlastitih životnih postulata prema islamu i radikalna primjena spoznatog, bez pogubnog "ali" siguran je pravac izlaska iz ponora nad kojim se opasno njišemo, na ponosni put ranijih generacija Bošnjaka. Onih koji uzdignuta čela koračaju kroz historiju civilizacije čiji je život bio jednostavan i bogat u svakom smislu. Put kojim trebamo krenuti sigurno je bolan i težak i nije za slabiće, ali je istovremeno jedini mogući. U suprotnom, naš hod kroz opasnosti savremenog svijeta globalizacije izvjestan je i završava se krajnje tragično kao hod maurske Španije. Život koji je dostojan čovjeka, a ne hajvana, imperativ je Bošnjaka, dakle svakog ponaosob kroz lični primjer borbe protiv nakaradnog i odbacivanje natruha gomilanih kroz generacije koje teže da postanu plodno tlo njivi bez ezana i bez Bošnjaka.