Udruženje Mladi Muslimani

Ramazan u Bosni

Detalji

Objavljeno subota, 30 Novembar 2002 17:24

Autor Enis Pinjo

Ovaj Ramazan, Bosna dočekuje kao zemlja sa unutarnjim raskolom i ona zbog toga jeste hasta. Hasta, jer je njen narod onaj koji je čini živom, a on je opterećen nasljeđem prošlosti i pritiskom aktuelnog.

Palestina, Kašmir, Čečenija i druge otvorene krvave rane islamskog ummeta kao i pritisak kroz rat protiv terora, ni ovaj ramazan u Bosni ne čini lagodnim i svečanim. Sa druge strane, poimanje ramazana u Bosni djelimično je posljedica komunističkog zločina, propagiranja i realiziranja ateističkog društva. Velike riječi o humanizmu, historija komunizma je ispisala velikim, masovnim, zločinima, ateiziranjem, <> i udaljavanjem od istinskog, pravog puta bogobojaznosti. Tek posljedica toga jeste krvavi genocid nad bošnjačkim narodom u srcu Evrope - za vrijeme kojeg su Evropljani bili kao, nijemi promatrači, a taj nemušti govor nije bio neutralan.

Na krvi umorenih dvije stotine hiljada nevinih Bošnjaka, na patnji i nepravdi skoro milion protjeranih, konstruisana je tvorevina sa nazivom <>. Iscjepana je Bosna po izmišljenom šavu na bazi monstruoznog zločina i za jedan njen dio ramazan jeste samo daleka uspomena. Džamija, muslimani, ezan i kandilji danas su samo lijepo sjećanje za Foču, Rogaticu, Višegrad, Vlasenicu i ine gradove Bosne. Uništeni su i tragovi postojanja naroda čiji je duh bio prožet islamom. Svoju mržnju i negaciju prema Bošnjacima, zločinci su iskalili kao znak pohlepe, nemoći i straha prema istini, islamu i Allahu.

Neokomunizam danas nastavlja mračnu tradiciju negacije bošnjačke posebnosti u Evropi i to takvo negiranje udara na same temelje Bosne kao države. Ta posebnost ogleda se u tome što su Bošnjaci autohtoni narod Evrope koji načelno ima islam kao vodilju u životu. Njihova historija svjedoči o njihovoj iskrenosti šehadeta. Neokomunisti sa druge strane svojim patetičnim dodvoravanjem i prodavanjem, svim silama žele da Bošnjaci promjene civilizacijski krug te da ih se gurne u svijet koji ih ne želi kao takve nego samo onakve čija će vizura zavisiti od urneka zapada kojeg treba doslovno prepisati. Time oni pokušavaju zavarati sebe i izvjesnost kraja u džehennemu žele prispodobiti i drugima. U okruženju susjeda koji njenu teritoriju svojataju, u Bosni, kao posljedica neokomunizma, postoje Bošnjaci koji svoje bivstvovanje na ovom tlu ne razumiju, niti razumiju karakter odnosa među ljudima niti karakter odnosa prema topraku, niti razumiju prioritetan odnos prema samom sebi i drugima, a što je najgore to ih i ne interesuje.

Bjelosvjetski hohštapleri razmahuju se velikim riječima o demokratiji, pravdi i zakonu, a njihov stvarni učinak na zbunjene, gladne i prevarene Bošnjake sličan je uticaju neokomunista. Iako na prvi pogled dijametralno različite ideje - komunizma i demokratije - obje su ovdje u Bosni da hasti u postelji dadnu otrovnu ampulu za gutanje i "samilost" eutanazije. Obje ideje su u biti materijalističke, ali je jedna od njih uspješnija, onoliko koliko je usredotočenija prema isključivo materijalnom blagostanju. U očima gladnih i prevarenih Bošnjaka sjaj raskoši i bogatstva zapada je osvjetlio put kojim treba ići kako bi se dostiglo blagostanje i unutarnji mir. Međutim, taj put neminovno vodi u negaciju samoga sebe, odbacivanje svoje ličnosti, islama i potragu za drugim ja. To drugo ja, više nije ništa, jer je odbačen bošnjački korijen (islam), čijim nestankom prestaje veza bošnjačkog stabla za zemlju Bosnu. Otuda broj onih Bošnjaka koji se osjećaju "Evropljanima" u prioritetom određenju samo raste. Takvi prihvataju "univerzalnu vjeru, materijalizam" dok formalno zadržavaju svoje pravo da se nacionalo osjećaju Bošnjakom (muslimanom), mada im ni nacionalno nije baš najjasnije. Od svoje prijašnje vjere, zahvaljujući neokomunistima i kvazidemokratama, imaju samo ime i tradiciju nasljeđa. Njihova plava prsa od silnog busanja raširena su i streme nekim "drugim i višim vrijednostima", a usta su im puna praznog govora, kojeg ne prati njihovo dijelo.

Ipak, dolaskom ramazana svi koji, koliko i zrno imana u prsima posjeduju i čije srce nije potpuno crno, probudit će se i srca će im zatreperiti posebnom amplitudom, a njegova frenkvencija zavisi će od procenta čistoće mjerodavnog organa, srca. Zbog uticaja navedenih i drugih faktora, ramazan dolazi u Bosnu različito. Tako, u krajevima Bosne koji su uništeni agresijom, a čija je destrukcija istrgla islam, ramazan prividno ni ove godine neće doći. Tamo nikako neće biti nikakva miruha ramazana i Bosne. Tamo nema tih vibracija jer tamo nema srca koje pulsiraju islamom. Prognani iz tih krajeva pustit će suzu sjećajući se prošlih vremena i prošlih ramazana.

Drugdje opet u Bosni, ondje gdje su sihribazi komunizma i uopće materijalizma zatrovali srca Bošnjaka svojom opsjenom, ramazan će doći, a njegovo percipiranje će biti u skladu sa veličinom opsjene i sihira, odnosno u skladu sa stvarnim stanjem srca Bošnjaka. Zato će i ove godine kahvane i restorani biti puni, evropeiziranih Bošnjaka, koji će besramno javno konzumirati i jelo i pilo i lokat hajvanski, sve što pocrnjela duša zaželi. A šejtan, iako sputan, cerit će se zabludjelim, jer su njegovi vojnici načeli jedan narod koji je dio islamskog ummeta. Za takve ramazan dolazi u obliku mirisa somuna i blistavih kandilja. Ono što im oči budu vidjele neće doprijeti dalje od mozga gdje će se informacija "zagubiti" u spletu vijuga. Samo neki neodređen osjećaj preplaviti će njihovo biće i samo će sretni shvatiti da im u srcima ipak ima to zrno imana, koje blista probijajući crnilo njihova srca.

U nekim opet sredinama u Bosni, za ramazanske dane osjetno će umanjiti promet u kahvanama, sa upaljenim kandiljima zamrijeti će ulice, <<živa roba>> neće biti, a onda živa rijeka ubrzano će se sliti u džamije kako bi u pokornosti pala na sedždu Živom i Vječnom. A oni zaista sretni osjetit će ramazan u njegovoj punoći. To su oni čija su srca puna imana, a njihovi grijesi nisu zatomili plamen vjere u Allaha Jedinog. Takvi i miris somuna osjećaju sasvim drugačije, a njihov vid nije pod koprenom laži i grijeha. Njihov pogled na upaljene kandilje potaknuti će njihovo srce da udara nekim čudnim ritmom, a ukusni iftari neponovljivi mimo ramazana, prsa će im širiti zahvalom. Teravije za njih neće biti sredstvo za poboljšanje probave nadutih stomaka od prokomjerne hrane, niti gimnastika, nego smiraj duše koja se pokorno vraća Gospodaru svih svjetova, moleći ga za oprost. Njihove noći ispunjene su zikirom i Kur'anom, a oči napunjene suzama iskrenosti. Sjećanje na nepravdu i ranjeni ummet Muhamedov (a.s.), količinu proljevenih suza samo će uvećati, ojačavajući njihovo osjećanje pripadnosti islamskom ummetu.

Zbog svega ovog Bosna jeste raskoljena zamlja po mnogim šavovima jer i Bošnjaci jesu raskoljeni. To nije jedinstven narod, a volio bih da jest. Njegove oprečnosti idu do krajnjih granica negiranja suprotnog. Jedino Allahova milost ramazanom približi dva suprotna kraja bošnjačkog bića i tada kao nekad Bošnjaci i Bosna dišu približnim ritmom. Ramazan tada daje inspiraciju dobra i zajedništva, a sa njegovim krajem dunjaluk se ponovno ispriječi i lični interes tada prevlada kao prioritet pojedinca. Tada se hasta približi kraju svome, iako se za ramazan malo pridigao. Eeee, kad bi ramazan bio čitavu godinu...