Sedmi vazu-nasihat hadži Mehmed ef. Potogije

Trideset vazu-nasihata hadži Mehmed ef. Potogije

Neziraga, hizmećar Gazi Husrev-begove džamije postavlja šilte, a iz počasti prema tom alimu sjedi i sluša ga Edhem ef. Fočo. Počinje sa bismilom i donosi salavat na Muhammeda s.a.v.s.

Prošlog puta govorijo sam o zećatu, a sada ću govoriti o hadžu i dotaknuću se i drugijeh stvari. Hadž je, efendum, farz, ali nije za svakog ko, mesela, namaz. Onaj ćojek ili žena koji imaju pare, zravje, slobodan put dužni su obaviti hadž, ali tu i još šartova ima.

 

Domaćin kuće mora namiriti kuću do dolaska sa hadža. Put mora biti slobodan. Mora razmišjati da nejma kome šta dužan, ako je nekog uvrijedijo da traži halala. Žensko čeljade mora još mora imati (ako je udovica ili neudata) nekoga sa kime ne more u nićah: brata, bratića i tomu slično. Lijep je naš adet sazvati ikrar-dovu i sa svakijem se halaliti. Metati bogate rućkove ili večere nije haram, ali je boje te pare podiliti fukari.

Treba se upoznati sa svim što hadž traži, ja o tomu neću govoriti nego neka traži uputu od onog insana koji je hadž obavio. Hoću rijeti ko ima ćvrst nijet, ko ima halal pare i sa srca to sve učini on je čist onog ćasa od grijeha ko od

majke rođen. Mahniti insani mijenjaju pare kod brice (ko da su najhalalnije) i misle privariti Boga sa tijem, a Allah dž.š. sve znade o tebi od kako si koptiso na ovaj dunjaluk pa sve dok ne legneš u kabur. Na hadž se je išlo iz ovijeh ili krajeva konem ili sjeneš u vapor do Hidžaza i u ona vremna bilo lijepo ćuti šta judi pričaju kada bi se osjelo na musaferet ili kada bi bijo negđi u hanu. U ono vrijeme bilo je hajduka iz ovijeh krajeva, a tamo kada dođeš u Arabistan ima i haramija, ali pravi hađija sve to nadura i izdura. Hadžije su iz raznijeh krajeva donosile razna sjemena, razne navrtke za voće. Hađije su u putu mnogo jedni od drugih ućili. Najdi bi se u putu i visoke uleme koja bi davala savjete. Bilo je to sve lijepo i onda se je vidjelo pravo islamsko bratstvo. Svako vrijeme ima svoju ulemu koja je uvijek znala voditi narod i svojim vazu-nasihatima je upućivala na dobro, a odvraćala od zla.

U ovijem krajevima uvijek je bilo onijeh koji su znali fitneluke ćiniti, ali ulema je umjela svijet privući sebi i te mutivode otkriti. Ja ne mogu ope da ne ponovim ono vrijeme kada sam bijo u Stambolu. Akaid, to je vjerovane i nas su muderisi ućili kako ću rijet šta je to vjera, kako da se vjeruje, a ahlak je ono kako ćemo se judski vladati eto o tomu se dade puno pričati. Imali smo jednog muderisa koji je, kako da kažem kazivao i akaid i ahlak pa kada bi se, efendum, davali, kako da kažem,

ispiti bilo je pored našeg muderisa još sedam velikijeh muderisa koji su ocjenjivali talibe, a bogami i muderisa. Ako je od pet taliba ćetverica dobili ocjenu alijul-e ala što će rijet olično onda bi zaključili da i muderis vaja. Ako se malo u glavi protabiri tako i treba jerbo ako nejma ćvrst temej u vjerovanu i u vladanu onda je sve skupa batal. Ja ću, ako Bog da, još govoriti o ovijem stvarima, a sada neću da dujim. Molim Allah da nas sviju okrene pravijem putom.