Savez bošnjačkih NVO osuđuje pokušaje historijskog revizionizma
Iz Saveza bošnjačkih nevladinih organizacija oglasili su se povodom pokušaja da se Husein Đozo, Mustafa Busuladžić i Mehmed Handžić označe kao fašisti.
Saopćenje prenosimo u cjelosti:
Svako malo domaći političari se potrude da široj javnosti nametnu raznovrsne teme od kojih mnoge nisu u smjeru popravljanja kvaliteta života i standarda stanovništva već je riječ o temama koje su historijske naravi, a kojima se nastoji postići određeni historijski revizionizam. U tim pokušajima često se Bošnjacima pokušavaju podmetnuti historijska krivnja za zločine i fašizam i to na bazi neutemeljenih argumenata, a sve sa ciljem da se prikaže da su u Drugom svjetskom ratu svi narodi činili zločine a još da su Bošnjaci podržavali fašističke režime. Međutim, povijest svjedoči da to nije tako i da su i u najtežim trenucima, Bošnjaci dizali glas protiv fašističkih ideja i da nisu iznjedrili vojsku koja je činila genocid i zločine nad drugim narodima. Primjer toga je tuzlanski muftija Kurt koji je spriječio planirani pokolj Srba u Sabornoj crkvi u Tuzli 1943. godine. Hvala našim precima što nisu učinili nešto zbog čega bi se mi danas trebali stidjeti i pravdati.
U proteklih nekoliko dana u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine desio se sličan pokušaj. Naime, zastupnik u Predstavničkom domu PS BiH Damir Arnaut je podnio inicijativu „kojom se predlaže nadležnim institucijama entiteta, kantona i općina u svim dijelovima Bosne i Hercegovine da ulice, trgove, parkove, škole i druge javne površine i ustanove koje trenutno nose nazive po osobama ili organizacijama koje su u bilo kom trenutku sarađivale, pripadale ili na drugi način djelovale na strani ili u koordinaciji s okupacijskim nacističkim ili fašističkim snagama u Drugom svjetskom ratu, odnosno javno ih podržavale ili opravdavale (sa posebnim osvrtom na nazive navedene u obrazloženju ispod), zamijene imenima osoba iz Bosne i Hercegovinekoje su priznate kao pravednici među narodima od strane Yad Vashem centra (lista u prilogu)“. Na prvi pogled ništa sporno, reklo bi se da je ideja sasvim opravdana i prihvatljiva. Međutim, kada se sve ostalo što je u vezi inicijativa sagleda u osnovi je neracionalno i netačno iz ugla bošnjačke politike i povijesnih istina. Naime, usvojena je inicijativa prema kojoj je u istu ravan stavljaju bošnjačkih velikani Husein Đozo i Mustafa Busuladžić sa ratnim zločincima Dražom Mihajlovićem, Jurom Francetićem i Milom Budakom. Ovim se svrstavanjem Busuladžić i Đozo označavaju kao fašisti i zločinci što ne odgovara povijesnim činjenicama i potpuno je neodrživo i nedokazivo i vjerujemo da naša javnost zna da su oni bili pozitivne historijske ličnosti Bošnjaka i da su se dokazali kao naučni radnici.
U ovoj priči skandalozno je da su i pojedini bošnjački političari, koji su izabrani da štite interese Bošnjaka u institucija Bosne i Hercegovine, podržali ovu inicijativu i time Đozi i Busuladžiću nanijeli veliku nepravdu. Nanijeli su nepravdu i svim Bošnjacima a koja se ne može umanjiti ni naknadnim pravdanjem pod pritiskom javnosti. Žalosno je da je za skandaloznu inicijativu glasao i prvi čovjek Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, iako se Islamska zajednica naknadno oglasila da ne podržava navedenu inicijativu. Postavlja se pitanje od koga se Bošnjaci trebaju više braniti ili bojati, da li od političara iz reda drugih naroda ili svojih političara i njihove nesmotrenosti i površnosti u radu pri zastupanju interesa naroda koji ih je birao?
Savez bošnjačkih nevladinih organizacija najoštrije osuđuje pokušaje historijskog revizionizma i stigmatiziranja pojedinih ličnosti koje su dale nemjerljiv doprinos razvoju naučne misli ali i bošnjačkih institucija a među njima su svakako i Husein Đozo, Mustafa Busuladžić i Mehmed Handžić.
_________________
_________________
IZVOR: Akos.ba
Webinar: Utjecaj Islamske revolucije u Iranu na bosanskohercegovačke muslimane
Webinar: Utjecaj Islamske revolucije u Iranu na bosanskohercegovačke muslimane
PONEDJELJAK U 18:00 UTC+01 – 20:00 UTC+01
Uoči četrdesetdruge godišnjice pobjede IR Iran, na Facebook stranici Instituta „Ibn Sina“ održat će se webinar „Utjecaj Islamske revolucije u Iranu na bosanskohercegovačke muslimane“.
Učesnici vebinara koji će govoriti na ovu temu su: g-din Edhem Bičakčić, bivši premijer Federacije BiH, dr. Džemaluddin Latić, profesor na Fakultetu islamskih nauka i Saeid Abedpour, istraživač na Institutu „Ibn Sina“.
Gledatelji mogu postavljati pitanja tokom vebinara.
Vrijeme održavanja vebinara: ponedjeljak, 8. februara, u 18. sati na Facebook stranici naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“
Na ahiret preselio Nedžib Šaćirbegović
Nedžib Šaćirbegović rođen je 23. aprila 1926. godine u Travniku. Njegovi roditelji doselili su u Sarajevo tokom 1935. godine gdje je i završio osnovno obrazovanje, a 1945. godine je maturirao u Prvoj muškoj gimnaziji u Sarajevu.
Aktivirao se u omladinskom društvenom životu grada još od rane mladosti. Postao je sekretar Glavnog odbora Organzijacije “Mladi muslimani” 1943. godine a bio je biran i u Glavni odbor. Nedžib Šaćirbegović bio je najbolji prijatelj Alije Izetbegovića sa kojim je uhapšen 1946. godine i osuđen na četiri godine zatvora sa prinudnim radom od strane Vojnog suda u Sarajevu. Tada su pobunom na Preporodovoj skupštini, nakon što se grupa „Mladih muslimana i muslimanki“ usprotivila uvlačenju komunističkih lobista u ovu instituciju, smatrajući je vakufom muslimanskog naroda i braneći upravo te vrijednosti, skrenuli pažnju komunističkih vlasti na sebe.
Nakon izdržane zatvorske kazne nastavlja sa radom u Organizaciji. Isticao se značajnim angažmanom na svim aktivnostima. Zbog društvenih okolnosti koje su vladale i pritisaka koje je trpio planirao je emigrirati van Jugoslavije, međutim kako je bio pod stalnom prismotrom komunističkih vlasti njegov bijeg nije uspio.
Studij medicine završio je u Zagrebu gdje je promoviran u liječnika 1955. godine skupa sa Azizom Šaćirbegović i Tarikom Muftićem koji su također pripadali Organizaciji. Za kratko je radio kao liječnik u Travniku. Specijalizirao je medicinske nauke u Sarajevu 1961. godine. Bio je potpredsjednik Crvenog križa i sekretar Udruženja antialkoholičara. Pošto je permanentno imao problema sa vlastima zbog njegovog vjerskog stava nakon što je dobio mogućnost da ode u Tripoli sa svojom suprugom Azizom, prebjegao je u Austriju pa zatim za Vašington gdje je živio i radio. Bio je predsjenik Islamske zajednice u Vašingtonu, osnivač Islamskog centra u Columbusu, država Ohajo. A zbog naučnih i stručnih postignuća bio je izrazito cijenjen i uvažavan od strane američkih muslimana.
Njegova supruga bila je Aziza Alajbegović, istaknuta mladomuslimanka sa kojom je stekao sina.
Dao je značajan doprinos u osnivanju Stranke demokratske akcije. A tokom perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992 – 1995. godine aktivirao se na sakupljanju donacija i finansijskih sredstava u pomoći napadnutoj domovini. Isticao se također u agitaciji i prezentiranju istine o dešavanjima u Bosni i Hercegovini, što je imalo velikog značaja za diplomatsku i medijsku borbu koju je R BiH vodila.
Preselio je na ahiret danas, 23. februara 2021. godine u SAD-u u 94. godini života.
Inna lillahi wa inna ilayhi raji'un!
______________
IZVOR: Sekcija za dokumentaciju Udruženja "Mladi muslimani"
Preselio je na ahiret danas, 23. februara 2021. godine u SAD-u u 94. godini života.
Inna lillahi wa inna ilayhi raji'un!
______________
IZVOR: Sekcija za dokumentaciju Udruženja "Mladi muslimani"