Porodica je najvažnija institucija građanskog društva

Točkovi razmjene okreću građansko društvo

Razmjena unapređuje uljudnost, učtivost. Montesquieu je upravo trgovini pripisao širenje lijepih manira među narodima Sjeverne Evrope koje su Rimljani nekada zvali varvarima. David Hume je promovisao ideju prema kojoj je širenje trgovine odigralo ključnu ulogu u pročišćavanju društva i unapređenju umjetnosti i nauke. Obzirom da je razmjena omogućila “vršenje usluge za drugog i bez pokazivanja stvarne ljubaznosti” on je istakao da je razmjena stvorila društvo u kojem je “u interesu svih čak i loših ljudi da rade za opšte dobro”. Trgovci zahtijevaju povjerenje od onih sa kojima trguju, i na taj način doprinose stvaranju klime ispunjavanja obećanja. Francis Fukuyama je demonstrirao značaj povjerenja u uspješnim društvima te doprinos trgovine i razmjene u stvaranju povjerenja koje omogućava razvoj građanskog društva.

Američki ekonomista, Ronald Coase je opisao kako se različiti pojedinci, akcionari, radnici, potrošači i ostali okupljaju kako bi stvorili ono što nazivamo firmom. Ali, dok vlastiti interes motiviše ove različite grupe da međusobno sarađuju, dotle altruizam, ljubav prema bližnjem, predstavlja osnovu drugih oblika društvene saradnje, kakva je porodica. Mada su podesni u različitim oblastima ljudskog života, znamo da nas naši altruistički impulsi ne bi odveli daleko u poslu, baš kao što sebičnost postiže jako malo u porodičnom životu. Snaga posredničkih institucija građanskog društva leži upravo u njihovoj sposobnosti da hrane, vaspitavaju i razvijaju naše ljudske instinkte tamo gdje oni mogu biti iskorišteni na najbolji mogući način. Građansko društvo kanališe naša osjećanja ka njihovim odgovarajućim ispustima jer bi, u suprotnom, ona mogla izazvati veliku štetu.

Porodica kao rušilačka institucija

Od svih institucija građanskog društva, porodica je ipak najvažnija. Uloga porodice kao vaspitača, snabdjevača i odgajivača djece neuporediva je sa bilo kojom drugom institucijom. Porodica predstavlja jedinstven izvor moralnih vrijednosti i središte ljudskih osjećanja da ju je Ferdinand Mount označio kao rušilačku instituciju. Porodica se nalazi između čovječnosti i zastrašujuće vizije Hrabrog Novog Svijeta, ili čak Platonove republike u kojoj su djeca branioci države. Kao prenosnik vrijednoti sa generacije na generaciju, porodica, koja polaže ogromno pravo na ljudska osjećanja je mnogo snažniji moralni učitelj čak i od najprodornije propagande totalitarne države. Porodica je mjesto gdje budući građani uče da razlikuju dobro od lošeg. I upravo u onim društvima u kojima je uloga porodice najjača, u kojima odluke donose porodice a ne država, njihovi članovi imaju najveće razumijevanje razlike između dobrog i lošeg. Porodice u slobodnim društvima imaju tu prednost jer njihova vlada ne tretira odrasle članove svoga društva kao malu djecu.

Tampon zona između pojedinca i države

Ključna funkcija građanskog društva u slobodnim društvima jeste da djeluje kao povratna sila sili vlade. Tamo gdje je uloga pojedinca svedena na minimum i gdje pojedinci nisu naviknuti na razne načine međusobne saradnje oni postaju lakši plijen totalitarnim iskušenjima onih koji nude sigurnost u zamjenu za slobodu. Ovi mali vodovi stoje na putu vladavini tiranije jer polažu pravo na lojalnost svojih članova, nasuprot zahtjevima totalitarizma za bezuslovnom lojalnošću državljana jedne države. Porodica, religijske zajednice, privatna inicijativa, dobrovoljne organizacije i slobodna sindikalna udruženja potkopavaju takvu lojalnost i prenose vrijednosti koje su u suprotnosti sa poslušnošću i prećutnim pristajanjem zahtijevanim od strane zagovornika totalitarizma. Upravo iz toga razloga je svako totalitarno društvo ikad stvoreno od strane čovjeka pokušalo da ih uništi, i upravo zato je stepen u kojem ove institucije napreduju i razvijaju se najbolji pokazatelj sigurnosti naše slobode.

Neprijatelji građanskog društva

Onda nije slučajno što su fašistički i komunistički režimi kroz istoriju objavili rat porodici, i pokušali da okrenu djecu protiv njihovih roditelja, supruge protiv njihovih muževa, i generaciju protiv generacije. Razlog za ovo je taj što država želi pristup informacijama koje treba da služe svojoj svrsi te bezuslovno zahtijeva snažniju i dublju lojalnost prema državi od lojalnosti koju ljudi prirodno osjećaju prema svojoj porodici. Stoga ovakve institucije imaju rušilačku ulogu u takvim društvima jer su osjećanja i odanost koje one stvaraju plod odupiranja zahtjevima države. Snažno građansko društvo se ponaša kao prepreka tiraniji jer održava moralni poredak koji čuva i podupire vrijednosti slobode.

Potkopavanjem institucija građanskog društva, vlada lišava pojedinca zaštitnih slojeva koji ostaju u rukama nametljive vlade. A kada ti slojevi između vlade i pojednica nestanu, pojedinac ostaje nezaštićen od neprijatelja otvorenog društva koji će potčiniti slobodu pojedinca autoritetu države.

Složena mreža zajedničkih obaveza

Ovaj sistem koji podupire društvenu moć obuzdavanjem političke moći stvara mrežu recipročnih prava i obaveza koje omogućavaju društvu da upravlja samo sobom. Društvo predstavlja veliku kompaktnu cjelinu ne samo sadašnjih članova društva, već i onih koji više nisu živi kao i generacija koje još uvijek nisu rođene. Mi djelujemo u interesu drugih koje i ne poznajemo a u nekim slučajevima i ne možemo da poznajemo jer smo vođeni moralnim osjećajem koji nam govori šta moramo da radimo. Ovi moralni instinkti nas tjeraju da bolje ispunimo svoju ulogu u društvu i doprinesemo ostvarivanju veće zajedničke koristi nego što to može učiniti bilo koja vlada. Roditelji i njihova djeca imaju prava i obaveze jedni prema drugima. Svaka generacija ima odgovornost prema generacijama prije njih kao i prema generacijama koje tek dolaze. Brak, prijateljstvo, pa čak i ljudski odnos prema životinjskom carstvu su vođeni ovim obavezama, iz kojih se rađaju društvene veze koje nas vode ka ostvarenju naših obaveza prema drugima baš kao što se i mi nadamo i vjerujemo da će oni učiniti prema nama. I upravo zbog toga što država ne može da zamijeni ovaj sistem nastaje surovost države onda kada ona to pokušava.

Obnova građanskog društva

Danas vjerovatno nema značajnijeg zadatka od obnove građanskog društvenog reda u onim društvima gdje je svemoguća država taj isti društveni red ostavila u ruševinama. Bilo bi pogrešno pretpostaviti da država može sama ispuniti taj zadatak. Građansko društvo je rezultat spontanih humanih aktivnosti slobodnih ljudi. Ono od vlade zahtijeva da se smakne sa puta ljudskim naporima i dozvoli ljudima da se slobodno udružuju jedni sa drugima. Mnogo je lakše uništiti moralno tkivo jednog društva nego što je pažljivo ga izgraditi i prenositi kroz generacije. Nema sumnje da sloboda neće dugo potrajati ukoliko se ovaj zadatak ne počne odmah ostvarivati. To znači da ljudi moraju biti slobodni u obavljanju svojih ekonomskih poslova, vjerskih aktivnosti i u njihovim porodičnim životima.

________________________________________________

Odlomak iz djela: Nigel Ashford, Principi za slobodno društvo, str. 4-7.

za Dialogos.ba priredio: Resul S. Mehmedović

https://dialogos.ba/2018/08/30/porodica-kao-rusilacka-institucija/

Dan Arefata: Milostivi Allah i Njegovi uzvanici – hadžije

 

Piše:  Edhem Šerkavi

 

Danas je Dan Arefata.

Milostivi Allah i Njegovi uzvanici – hadžije.

Pozvao ih je i oni su se odazvali spuštajući se niz sve strmine.

Pozvao ih je i oni su se odazvali, dolaze pješke i na kamilama iznurenim, dolaze iz mjesta dalekih.

Milostivi se hvali sa njima pred Svojim melekima i govori im: ”To su Moji robovi, došli su prašnjavi i raščupane kose.”

Da, Tvoji robovi, Gospodaru naš!

Siromasi – ako nam Ti bogatstvo ne podariš.

Poniženi – ako nas Ti ponosnim ne učiniš.

Slabi i nemoćni – ako nam Ti snagu ne podariš.

Razjedinjeni – ako nas Ti ne ujediniš.

Poraženi – ako nam Ti pobjedu ne dadneš.

Danas je Dan Arefata. Dan kada Allah pita meleke: ”Šta žele ovi?”

Allahu dragi, Ti ih poznaješ bolje nego oni sami sebe.

Oni su čuli da je tržnica za oslobađanje (od grijeha i vatre) uspostavljena, pa su došli da prodaju svoje grijehe za Tvoj oprost.

Oni znaju da trgovina sa Tobom ne može propasti, pa ne dozvoli, Gospodaru, da prođe ovaj dan, da sunce zađe dok se ne upotpuni njihovo oslobađanje od džehennemske vatre i dok im sve grijehe ne oprostiš.

Danas je Dan Arefata.

Ovdje je najbolji čovjek i najodabraniji Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., govorio ljudima: ”Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje, pa se ne oholite.”

Ovdje je on, poslata Allahova milost, stajao na Brdu milosti, govoreći: ”Vaši životi, vaše časti i vaši imeci su sveti i nepovredivi do Sudnjega dana, kao što je svet ovaj dan, u ovom mjesecu, u ovoj zemlji.”

Ovdje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostavio trajnu oporuku i upozorio na lijep postupak i odnos prema ženama, govoreći: ”Bojte se Allaha u pogledu vaših žena!”

I na kraju je pitao: ”Jesam li vam dostavio?”

Da, Allahov Poslaniče, mi svjedočimo da si dostavio Allahovu poslanicu.

Svjedočimo da nisi ostavio ni jedno dobro, a da nas nisi uputio i podstakao na njega, i nisi ostavio ni jedno zlo, a da nas nisi upozorio na njega.

Nisi ništa zabranio, a da nisi bio prvi koji je to ostavio, niti si išta naredio, a da nisi bio prvi koji je to radio.

Neka te Allah nagradi onako kao On nagrađuje Svoga poslanika za poslanicu koju je prenio i za njegov ummet.

Danas je Dan Arefata.

Mnogobrojne hadžije stoje danas na Arefatu i skrušeno Te mole za oprost.

Nas je ove godine mimoišlo stajanje na Arefatu, ali nas nije mimoišlo stajanje pred vratima Tvoga oprosta.

Došli smo sa našim grijesima, Milostivi Allahu!

Došli smo da tražimo i molimo od Onoga za Kojeg znamo da ne odbija molbe, da nas oslobodiš i spasiš džehennemske vatre.

Došli smo priznajući da smo našim očima gledali i ušima slušali ono što je zabranjeno, da smo jezicima napadali na čast drugih ljudi, da smo rukama posezali za onim što nije halal, da smo nogama često puta kročili putevima sa kojima Ti nisi zadovoljan.

Došli smo da potvrdimo i priznamo naše grijehe i našu nepokornost.

Ali, Gospodaru naš, Ti znaš da mi nismo bili nepokorni zbog toga što smo omalovažili Tvoje sveznanje i svemoć, niti zbog toga što smo podcijenili Tvoju kaznu, već zbog toga što smo sami sebe obmanuli i tješili Tvojim oprostom i Tvojom neizmjernom milošću.

Međutim, Allahu dragi, mi i pored naših grijeha mrzimo i preziremo ono što Ti mrziš i prezireš, i evo došli smo kucajući na Tvoja vrata, nadajući se da ćeš uslišati naše dove i da ćeš nam oprostiti, pa Te, Gospodaru naš, skrušeno molimo u ovom velikom danu, Danu Arefata, oprosti nam grijehe i oslobodi nas džehennemske vatre. Amin!

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

________________________

IZVOR: saff.ba 
http://saff.ba/dan-arefata-milostivi-allah-i-njegovi-uzvanici-hadzije/

Islam ne priznaje niti poznaje pojam »svetog rata«

 

 

 

 

 

Sarajevski časopis za društvena pitanja. Pregled u svojemu aprilskom broju za ovu godinu donosi jedan vrlo interesantan članak Dimenzlje džihada, iz pera profesora Sarajevskog univerziteta dra Hasana Sušića. “Mada je o džihadu pisano mnogo, naročito u islamskom svijetu”. ističe autor, “o toj kategoriji postoji niz zabluda. a ocjene se često izriču bez elementarnog poznavanja islama. Takvu sudbinu nemaju samo pojedini postulati islama, već katkada i islam u cjelini. Upravo jednostrano interpretiranje džihada znatno je doprinijelo da se islam shvati kao ecclesia militant. Tome je naročito doprinijelo ignoriranje nekih bitnih dimenzija ovog pojma koje je Kur’an vrlo precizno i jasno naznačio, a još više konkretizirao Hadis.”

Sušić, zatim. slijedeći hlstoriografsku metodu i. paralelno, aktuelizirajući to pitanje na temelju Kur’ana i Hadisa, piše o nekoliko koncepcija džihada i grupira ih u tri vrste: 1. Shvatanje džihada kao nasilnog nametanja vjere; 2. lnsistiranje na džihadu kao naporu koji je usmjeren ka duhovnom i moralnom usavršavanju; 3. Shvatanje da je džihad u osnovi samo nastojanje koje ima za cilj prosperitet i preporod zajednice na svim područjima. lza toga nastoji pokazati koliko se te koncepcije smještaju u okvir Kur’ana i Hadisa. Sušić se poziva i na neke stavove uleme u islamskom svijetu o različitoj interpretaciji i razumijevanju džihada i na neke tekstove koji su pisani u našoj publicistici.

U teksu Aktualizacije islama (Delo, Beograd. juli 1978. godine) Dragoš Kalajić je pisao: “U specifičnom kontekstu razmatranja treba ukazati na činjenicu da koncepcija velikog svetog rata potiče od jednog Muhammedovog hadith/a izrečenog nakon povratka sa vojne: “Vratili smo se iz malog svetog rata u veliki sveti ratv(Rajana min al-jihadiI-asghar ila l–jihadiI-akbar). U svetlu praksevvernosti islamskoj tradiciji, savremeni pozivi na uveliki sveti rata sevmoraju tumačiti u kontekstu značenja nevedenog hadith/a. Okolnosti u kojima je izrečen ovaj hadith, dakle, po povratku iz rata jasno ukazuju da se veliki sveti rat vodi ili treba da vodi u uslovima mira. Odnos “malogo” i “velikog” svetog rata je hijerarhijski odnos dva različita, ali komplementarna sveta stvari i pojava u specifičnom poiju fenomena ljudske borbe. U pitanju je odnos “malog” odnosno “spoljnjeg” materijalnog i “unutrašnjeg” duhovnog rata koji se vodi u srcima i mislima čovjeka, kao jedan od puteva metafizičke realizacije ili aktuelizacije vrednosti protiv svega što se u čoveku opire usponu ka savršenstvu i ispravljanju ka supremnoj meri jedinstva i harmonije”. Dijelove ovog napisa citira i Hasan Sušić. U nastavku teksta se piše o shvatanjima džihada nekih arapskih državnika (Nasera Burgibe i dr.), kao i o tumačenjima džihada, često sasvim oprečnim i posvema pragmatičkim u pojedinim historijskim etapama islamskog svijeta. Sve je to uglavnom bilo u skladu sa određenim društveno-historijskim tumbama. Tako je i džihad bivao interpretiran, kao i mnogi drugi aspekti islama, onako kako je to odgovaralo užljebljenju u kontekst svojih – suviše svojih prosudbi i presudbi, što je najviše uzelo maha u dobu kulturne. ekonomske i svake druge kolonijaiističke ekspanzije. Na isti su način, medutim, odgovorili i neke agresivnlje snage u samom islamskom svijetu. U dobroj mjeri to se i dan–danas osjeća. A, “u Kur’anu je džihad na Božijem putu”, piše H. Sušić, “prvenstveno shvaćen kao džihad duše. tj. kao učvršćenje vjerovanja. ostvarenje osnovnih principa islama, davanje milostinje i borba za pravičnost. Za Muhammeda je u tom pogledu nam džihad reći tiraninu istinu u lice. I prema Our’anu pravi je džihad borba protiv vlastitih slabosti. Tek docnije će se o džihadu na Božijem putu govoriti i u smislu bespoštedne borbe protiv neprijatelja. Dakle, prvenstveno značenje džihada na Božijem putu shvaćeno je u smislu napora nad samim sobom, najprije da bi se obuzdale vlastite strasti, borba protiv zla, a za dobro, te konačno oružana borba koja je nametnuta vjernicima spolja“. Dalje, autor članka piše o nekim društvenim gibanjima, nesporazumima i kompromisima u Muhammedovo, alejhi-s-selam, doba i u vremenu stvaranja prve islamske zajednice.

S obzirom da se radi o vrlo aktualnom tekstu koji bi u dobroj mjeri mogao interesirati i naše čitatelje, prenijet ćemo u cijelosti zaključak koji je, na osnovu svojih razmatranja. na kraju izveo Hasan Sušić:

“Džihad nije sveti rat i islam ne priznaje niti poznaje pojam svetog rata. Taj atribut mu je dat prema analogiji s hrišćanski shvaćenim krstaškim ili svetim ratom. Čak ni džihad na Božijem putu ne može biti shvaćen kao sveti rat, jer taj džihad, pored oružane borbe podrazumijeva i džihad u miru, a i tu se džihad ispoljava u etici, dubini vjerskog zanosa i ispovijedanju, postu. zakatu i hadžu. Džihad je aktivnost širokih razmjera usmjerena na izmjenu postojeće situacije, aktivnost u koju pored psiholoških, ekonomskih, etičkih i drugih napora ulazi i oružani sukob u doslovnom smislu riječi. Stoga je sa stanovišta Kur’ana, pa i Muhammedovog Predanja neprihvatljivo svođenje džihada samo na oružani napor.

Upravo zbog širine i bogatstva sadržaja pojma džihada od oružane borbe u doslovnom smislu riječi do općeg napora za preobražaj društva u cjelini, on je različitim društvenim snagama pružao velike mogućnosti za razliku u interpretacijama. Interpretatori, bilo teoretičari ili realpolitičari, najčešće organičeni vlastitom društvenom zbiljom i ideološkom pozicijom, sužavali su ovaj pojam i svodili njegov sadržaj na odrednice koje su im praktično-politički u određenim okolnostima najviše odgovarale.

Također se pokazalo da se džihad ne iscrpljuje samo u etičko-duhovnoj sferi. To područje u Kur’anu je snažno istaknuto, ali je očito da je svodenje džihada samo na ovo područje također sužavanje ovog pojma za što Kur’an ne daje nikakvo opravdanje.

U pokušajima razumijevanja savremnih koncepcija o džihad treba prvenstveno imati u vidu koje su to snage i strukture koje stoje iza određenih poziva na džihad: dali je to sitna buržoazija, da li je to iranska ili egipatska ulema, ili pak turski i egipatski fundamentalisti itd. Stoga je upravo zbog širine dimenzija džihada koje pruža sam Kur’an nužan zadatak razabiranja društvenih snaga i njihovih cjelovitih koncepcija, programa i orijentacija da bi se shvatila i njihova poimanja o džihadu.

Tako se pokazalo da je većina savremenih koncepcija i shvatanja džihada jednostrana i da nema osnovu u Kur’anu, jer ga parcijaliziraju, pa zato i same ostaju parcijalne. Stoga se s pravom može konstatovati da one savremene koncepcije koje najviše zagovaraju džihad kao sveti rat, pa čak i kao terorizam, najviše odstupaju od izvornog teksta Kur’ana?

Na kraju članka je donesen izbor kur’anskih ajeta o džihadu i manji izbor hadisa na tu temu.

___________________________

Piše: H. H. (Objavljeno u Islamskoj misli maja 1984. godine)

Priredio: Resul Mehmedović

https://dialogos.ba/2018/06/27/islam-ne-priznaje-niti-poznaje-pojam-svetog-rata/

 

 

 

 

Ejjuhel - veled (O, mladiću)

O, mladiću - Uvod

Neki mladić pohađao je duže vremena predavanja velikog islamskog učenjaka i autoriteta Ebu Hamid Muhammed b. Muhammed el-Gazalije i postigao na taj način solidno znanje i usavršenje duhovnih vrijednosti i vrlina. Jednoga dana je ovaj učenik počeo da razmišlja i na koncu je došao do ovog zaključka: Proučio sam gotovo sve vrste znanosti i potrošio cvijet svoje mladosti učeći i sakupljajući nauku. Potrebno je sada da saznam, koja će mi vrsta nauke najbolje koristiti za budućnost i u grobu, koja opet ne koristi, pa da je ostavim, jer je Muhammed a.s. često govorio:

Bože, utječem se Tebi od nauke, koja ne daje koristi.

Opširnije...