Još jedan ''autogol'' Bošnjačkog naroda

''Bečke pjesme u susretu sa sevdahom'' u organizaciji Austrijske ambasade, modna revija ženske edukativne organizacije ''Kewser'', javna tribina hfz. Sulejmana Bugarija, proklanjavanje dvije džamije, nije bilo dovoljno sadržajno tog 12. juna, za Bošnjačku omladinu i narod uopšte; niti recesija, niti besparica, niti tolika lijepa zbivanja toga dana, niti skupa ulaznica nije bilo smetnja da Bošnjaci pohrle na naš najveći stadion. Stadion na kojemu je neposredno nakon agresije 40.000 grla uzvikivalo: ''Jugoslavijo može Bosna i bez tebe'', tog 12. juna, bilo je mjesto gdje je upravo više od 40.000 uglavnom Bošnjaka veličalo i slavilo najveću muzičku zvijezdu susjedne nam Srbije, nasljednice upravo te Jugoslavije koja je izvršila agresiju na našu zemlju i genocid nad Bošnjacima! Ta muzička srbijanska zvijezda je Željko Joskimović, isti onaj koji je 2002. godine u ''Vistafonu'' u sred ''federalnog Sarajeva'' uzviknuo: ''Dobro veče Srpsko Sarajevo'', nešto kasnije na takmičenju za Eurosong izjavio kako će ''osvojiti Istanbul za tri minute'', aludirajući na to kako Turska nije ''poturčila'' Srbiju za nekoliko stoljeća a on će pokrstiti Istanbul za nekoliko minuta! Ako nije uspio pokrstiti Istanbul, onda jeste Bošnjake koji su svog idola vratili na ''bis'', kako bi mu nastavili odavati počast! Nakon ponoći su se razišli sa svojim idolom u ubjeđenju kako ih dotični srbijanski muzičar voli i kako on voli Sarajevo, ne znajući da on u stvari samo voli skoro pola miliona konvertibilnih maraka koje je odnio iz napaćenog, šeher nam Sarajeva! Sarajeva koje evo tradicionalno svake godine zahvaljujući nacionalnoj dezorjentiranosti Bošnjaka doživi bruku i poraz poput gostovanja izvjesne Seke Aleksić u ''Kinđetovoj'' Skenderiji ili deklarisane ''četnikuše'' Lepe Brene u olimpijskoj nam Zetri! Kruna tog ponižavanja bio bi koncert Arkanove Cece, ali to će sačekati još neko vrijeme dok se bošnjački narod uspava i kao noj zaroni glavu u pijesak, baš kao i nova agresija i oružani napad! A srpski koncerti kao i običajni, jezički i kulturni nasrtaji nisu ništa drugo do sistematsko dezorjentisanje i uspavljivanje Bošnjačke nacionalne svijesti kako si se postigao pogodan ambijent za ostvarivanje vijekovnih nacionalnih ciljeva srpskog naroda na ovim prostorima; uništenje ili posrbljavanje (pokrštavanje) Bošnjaka i potpuno zadovoljavanje srpskih apetita prema teritoriji Bosne i Hercegovine! U toj utakmici Srbi imaju krucijalnog saveznika a to je sam bošnjački narod, koji ne pamti i zaboravlja ko mu je i kakav neprijatelj, te mu tako bezkompromisno pomaže. Posjetom ovome koncertu Bošnjaci su postigli još jedan ''autogol'' u nizu; u utakmici u kojoj se bore za goli opstanak. Nastavimo li ovako: crno nam se piše!

Gazi Husrev-begova medresa dodjelila zahvalnicu Ešrefu Bakšiću

Našem dugogodišnjem članu Ešrefu Bakšiću, u petak 08.01.2010. godine, na svečanoj akademiji obilježavanja 473. godine rada Gazi Husrev-begove medrese dodjeljena je zahvalnica za nesebičnu pomoć i saradnju sa Medresom. Bakšić je punih 30 godina bio angažiran u Medresi, uglavnom volonterski i honorarno, na više poslova, kao veterinar je skoro svake godine bio angažiran oko nabavke i pregleda kurbana, a kao sanitarni inspektor vršio je kontrolu u GHB medresi. Dvije godine je bio angažiran i kao profesor biologije, a dao je nesebičan doprinos i u drugim poslovima Medrese. Zahvalnicu Bakšiću uručio je direktor Medrese Zijad ef. Ljevaković.

Opširnije...

Svečana promocija knjige "Robije Alije Izetbegovića"

Svečana promocija knjige  Robije Alije Izetbegovica

Na ahiret preselila Safija Šiljak, rođena Solak

Opis nije dostupan.


SAFIJA SOLAK ŠILJAK 

Safija Solak udata Šiljak rođena je 7. jula 1925. godine u Glamoču. Nedugo zatim njena porodica seli u Sarajevo. Kada je Safija imala dvanaest godina umire joj majka, a sa šesnaest i otac nakon čega Safija ostaje da živi sa braćom i njihovim porodicama. [1]

Osnovnu školu završila je u Sarajevu.

Ratne 1943. godine uključila se u žensku sekciju Organizacije „Mladi muslimani“. Posebno se dokazala u akcijama zbrinjavanja muhadžira iz Podrinja i njihovom smještaju, akcijama prikupljanja hrane i odjeće, te obilascima i pronalaženju adekvatne pomoći za  izbjeglice koje su pristizale u sabirne centre u Sarajevo.[2]

Nakon 1945. godine i uspostave nove vlasti nastavila je sa školovanjem u medresi, iako je postojala mogućnost da njihove diplome ne budu priznate od strane vlasti. U dogovoru sa ostalim mladomuslimankama, ostale su istrajne u ovome cilju, kako su kasnije objašnjavale, najviše da bi sačuvale ovu ustanovu. Kada se zbog progona ženska sekcija podjelila u tri grupe, Safija se nalazila na čelu druge grupe zajedno sa Sadikom Pehlivanović i Azizom Furlom.[3] Tajno su se sastajale uglavnom po kućama ili u toku šetnje i tako održavale aktivnosti svoje grupe.

Poslije završene Medrese i mature u januaru 1946. godine počela je raditi najprije kao vjeroučiteljica u mektebu na Hridu. Zatim je prešla u internat u Medresu gdje je radila kao vaspitačica, a potom kao nastavnica vjerskih predmeta mlađim kolegicama u Gazi Husrev-begovoj medresi. U Medresi je radila sve do 1949. godine. Tada je u nedostatku mogućnosti da kao medresant upiše neki društveni fakultet u Sarajevu upisala Orijentalistiku u Beogradu.

Iako su već početkom 1949. godine počela hapšenja u Sarajevu, i širom cijele BiH Safija Šiljak nije uhapšena. Kako bi izbjegla hapšenje prešla je kod rodbine u Jezero. Međutim nakon jedne rasprave sa članovima SKOJ-a, biva privedena i uhapšena a nakon detaljnije provjere prebačena u Jajce, pa zatim u Sarajevo gdje joj je suđeno sa ostalima.[4] Osuđena je, kao i druge mladomuslimanke na kaznu Društveno korisnog rada. Kaznu je izdržavala na poljoprivrednim dobrima oko Banja Luke i Brčkog.[5]

Nakon izdržane kazne, tokom jula 1952. godine vraća se u Sarajevo. Ubrzo se i zapošljava u „Alhosu“ kao blagajnik, a onda prelazi u računovodstvo gdje će vremenom postati glavni knjigovođa, a potom i šef računovodstva.

Studij Orijentalistike je nastavila na Univerzitetu u Sarajevu.

Udala se za Safeta Šiljka, mladomuslimana sa kojim je dobila dvije kćerke.

Zanimljivo je istaći činjenicu da je Safija Šiljak jedna od rijetkih žena koja je obavila vjersku dužnost hadža koristeći automobil kao prijevozno sredstvo. Naime, ona se 1981. godine, zajedno sa Hidajetom Mirojević, preko Balkana, Turske i Sirije automobilom uputila do svetih mjesta u Meki i Medini.

Na ahiret je preselila 19. novembra 2021. godine u 97. godini života u Sarajevu.



[1] Prema knjizi  „Mlade muslimanke sjećanja i svjedočenja: memoari ženske grane MM’39“, Sarajevo 1999, str. 165.

[2] Ibidem, str. 173-174.

[3] Arhiva udruženja „Mladi muslimani“, C1-S103-1.

[4] Ibidem, C1-S103-1.

[5] Arhiv Udruženja „Mladi muslimani“, C1-S103-2-3.


_____________________

Piše: Armin Džunuzović, MA

Podkategorije