Udruženje Mladi Muslimani

Iz bošnjačke perspektive: Podsjećanje na suštinu palestinskog pitanja

Detalji

Objavljeno petak, 13 Oktobar 2023 09:37

Autor Sanadin

Arapsko-izraelski sukob je je najdugovječniji konflikt u modernoj historiji. Također, Izrael je jedina preostala kolonija zapadnog imperijalističkog svijeta koja bez obzira na genocide, zločine i otimačinu palestinske zemlje i dalje ima podršku zapada koji uprkos tome sebe smatra zaštitnikom ljudskih prava i demokratije. Zbog takvog odnosa svaka eskalacija sukoba u Palestini je lakmus papir na globalnom i lokalnom nivou za razlikovanje onih koji se rukovode interesima ili ne smiju javno iznjeti stav i onih koji su principijelno protiv svakog agresora.

Mnogo je primjera u svjetu gdje su mali narodi zadnjih desetljeća se izborili za nezavisnost na osnovu historijskog prava na domovinu i državnost, ali kad su u pitanju Palestinci očito je da se pravi izuzetak.

Pitanje stradanja Palestine nije samo muslimansko pitanje nego ispit za čovječanstvo na kojem ono uporno pada na ispitima od 1948. godine. Od tad se svijet mnogo promjenio ili se možda opet vratio u blokovsku podjelu, ali samo je patnja Palestinaca i licemjerstvo Zapada konstanta.

U našem narodu ima jedna kletva koja se odnosi na lični nivo, ali u geopolitičkom smislu može biti primjenjiva. Kao da se kletva „Da Bog da se zabavio o sebi“ ostvarila na veći dio Bošnjaka koji se se zabavili sobom, odnosno dunjalukom pa sve što se dešava izvan njihove mahale smatraju nebitnim. Svjet je odavno postao globalno selo i funkcioniše po zakonu spojenih posuda, a slični interesi naših agresora su odavno postali prostor saradnje sa cionističkim režimom.

Neko je lijepo opisao značaj jevrejskog prisustva u bosanskohercegovačkom društvu kao čurokot na ramazanskom somunu. Zbog toga i univerzalnih vrijednosti stalno moramo podsjećati na razliku između Jevreja i cionista, ali ne smijemo zaboraviti da je spašavanje Jevreja iz Sarajeva pod opsadom bio uslov Izraela Miloševićevom režimu za prodaju oružja. I dok su se sarajevski Jevreji preko aerodroma izvačili na sigurno mogli su vidjeti „svoja“ slova na ostacima granata koje su dolazile sa srpskih položaja.

I dok je Tel Aviv bio uz Beograd u isto vrijeme podrška američkih Jevreja je bila presudna da se u najvažnijim medijima Milošević predstavi kao „balkanski kasapin“ što je bio jedan od najvećih ratnih uspjeha naše diplomatije.

U međuvremenu izraelski kapital i lobi je ovladao zapadnim Mostarom i vjerovatno je imao jednu od presudnih uloga u formiranju nametnute Federalne vlade. Da, one silne čestitke na bilbordima u gradovima gdje žive Bošnjaci su bili dio šire pripreme za promjenu imidža Izraela u našem društvu što se odavno osjeti i kroz stavove ili šutnju pojedinih bošnjačkih političara i intelektualca. Ali taj imidž se ne može promijeniti, agresor je agresor, bilo da se radi o Rusiji ili Izraelu.

Piše: Sanadin Voloder

Džemaludina Latića proganja putovnica i sjećanje na zagovaranje podjele Bosne

Detalji

Objavljeno utorak, 10 Oktobar 2023 12:41

Autor Sanadin

Džemaludin Latić odgovorio je putem portala svoga brata „The Bosnia Times“, podlistka Radončićevog „Avaza“, bivšem reisul-ulemi Mustafi ef. Ceriću na kritike. Cerić je putem društvenih mreža reagirao na Latićev tekst na istom portalu pod naslovom „Bog pomaže hrabre, a ne ljigavce“. Štošta je Latić nadrobio u svojoj reakciji. I da nije iznesenih lažnih tvrdnji i kontradikcija, na ovaj bi se polupismeni uradak bilo ispod časti osvrnuti. Stoga ćemo se zadržati samo na nekoliko bisera.

Kada čovjek pukne od kibura, onda slabo kontrolira svoje misli, a još teže mu je prenijeti ih suvislo na papir. Upravo se to dogodilo Latiću senioru u ovoj reakciji na Cerićev tekst. Latić u početku teksta piše o muslimanskom i bosanskom narodu u kontekstu navodne izdaje „dinastije“ Izetbegović. Nije zgoreg napomenuti ovom ideologu (kako se sam naziva) bošnjačke stranke da prvo brka demos i etnos, a onda etnos naziva komunističkim terminom – muslimanski narod. No, da čak niti tu nije dosljedan, pokazuje nekoliko redaka dalje kada taj isti narod naziva bosanskomuslimanskim/bošnjačkim. Na kraju se teksta ipak vraća prvotnoj terminologiji. Dakle, kako ozbiljno shvatati čovjeka koji u jednom kratkom tekstu dva puta mijenja nacionalni identitet?

Zatim navodi da je odbio Aliju Izetbegovića kada je ovaj navodno od njega tražio da se „kao nezvanični a stvarni ideolog SDA i najčitaniji komentator u slobodnom dijelu Bosne obrati borcima Armije RBiH, bosanskomuslimanskom/bošnjačkom narodu i ostalim domoljubima/rodoljubima, i piše kako je podjela Bosne najbolja opcija za nas i da je to gotova stvar u međunarodnim krugovima“.

Ovdje samo važno napomenuti da je baš Latić u sedmičniku čiji je najčitaniji komentator u slobodnom dijelu Bosne bio objavio tekst o podjeli Bosne, i to u pravcu razmjene teritorija, pogodit ćete – od četnika okupirane teritorije za Sandžak. I to, na vlastitu inicijativu. Valjda kao ideolog, onaj „stvarni“. Volio bi Latić da ga se smatra ideologom SDA, po uzoru valjda na Gabrielle D'Anunzia ili Milu Budaka, barem Ivana Aralicu, koji su se smatrali nacionalnim književnicima – ideolozima Benita Mussolinija, Ante Pavelića i Franje Tuđmana. No, previše je svjedoka koji znaju da u SDA nije bilo niti zvaničnih niti nezvaničnih ideologa.

Jedino što stvarno jeste istina da se Alija Izetbegović stalno konsultirao i sa svojim neistomišljenicima, pa su neki, poput Latića, umislili kako su oblikovali ideologiju stranke.

 Ponosno Latić tvrdi da je Aliji Izetbegoviću za života i našoj javnosti govorio: Ja neću da učestvujem u podjeli Bosne na tri unije! Na ovoj se rečenici vidi koliko je Latić upućen. Nije se Bosna, po Owen-Stoltenbergovom planu, trebala dijeliti na tri unije, već je trebala biti transformirana u uniju triju republika. Niti to ne zna, a smatra se ideologom SDA. Kakav nepodnošljiv kibur. Da laži postaju patološke, svjedoči i njegova tvrdnja da je na podjelu rahmetli Alija nagovarao i naše generale, i naše parlamentarce, i akademika Muhameda Filipovića, i neke naše prijatelje ambasadore... i svi su to odbijali.

Naravno, svjedoka niti jednog, Latiću treba vjerovati na riječ. Onu ideologa stranke koji ne zna ni kako se to Bosna trebala dijeliti. Teško bi se pisalo Aliji Izetbegoviću da se na savjete ovakvog „ideologa“ trebao oslanjati.

Navodeći kako je izašao iz Sarajeva 1992. i šta je radio izvan zemlje, a u pokušaju da se prikaže onime što nije bio, iznio je niz samooptužujućih činjenica. Prvo, Hasan Čengić je u julu 1992. imenovan za koordinatora logistike i došao je u Zagreb. Dotad je koordinacija nabavke svakovrsne pomoći realizirana preko Kriznog štaba Muslimana Hrvatske. On tvrdi da je u Hrvatsku došao u julu. Pa kada je onda to silno radio za naoružavanje i organizaciju multinacionalne mreže za naoružavanje Armije Bosne i Hercegovine? Nekoliko dana u julu 1992? Stvarno je ultrasposoban. Ili uopće nije radio to što tvrdi.

Nadalje, Latić je priznao je da je dobio putovnicu RH u doba kada mnogi Bošnjaci u Hrvatskoj, čak u njoj i rođeni, to nisu mogli niti sanjati. Putovnica ili pasoš mogu se dobiti od nadležnog ministarstva ako je ispunjen prvi uslov – državljanstvo. Neke zemlje, pa i Hrvatska, istaknutim pojedincima koji su zaslužni za njezinu promociju, odbranu, interese, nauku, kulturu i slično nagrađuje počasnim državljanstvom. Čime je to onodobni Latić, od svega 35 godina života i s objavljene dvije zbirke pjesama nabožnog karaktera te oreolom političkog zatvorenika zadužio Hrvatsku? Ili ju je tek trebao zadužiti? Naprimjer prijedlogom o zamjeni od četnika okupiranih teritorija za Sandžak. Ili današnjim brkanjem pojmova Bosanac/Bošnjak/ Musliman.

Da ga ipak proganja sjećanje na vlastito zagovaranje podjele, pokazao je optužujući Aliju Izetbegovića da je nagovarao sve živo da se prihvati podjela Bosne kroz uniju triju republika, što je bila suština Owen-Stoltenbergova plana.

Konačno, još je previše živih svjedoka koji se sjećaju kako Latić nije, po dolasku Hasana Čengića, u Zagreb otišao, dakle u julu 1992. prvim helikopterom UN-a u Sarajevo, već je u Zagrebu nastavio živjeti i uređivati sedmičnik „Ljiljan“, koji je izlazio u tom gradu. Sve do hapšenja bošnjačkih intelektualaca koja su počela u julu 1993, kada je, doduše ne helikopterom UN-a, pobjegao u Ljubljanu, s cijelom redakcijom „Ljiljana“, koji se do kraja rata izdavao u Sloveniji. Pod dirigentskom i ideološkom palicom Džemaludina Latića.

Stav.ba

Omer Nakičević na korak do stote godine: Ništa ne radim, samo čitam i pišem

Detalji

Objavljeno srijeda, 15 Februar 2023 18:04

Autor Bajro Perva

S Duranom Mrnđićem, urednikom dvotomne knjige Mustafa Busuladžić – sabrani radovi (1932.-1945.), i

Mehmedom Alagićem, nastavnikom vjeronauke i nekadašnjim učenikom Gazi Husrev-begove medrese, u

Sarajevu posjećujem akademika prof. dr. Omera ef. Nakičevića. Iako je u desetoj deceniji života, sada mu

je 97. godina, zdravlje ga dobro služi. Zatekli smo ga za sofrom. Koliko se moglo vidjeti, još uvijek je

dobrog apetita. Ručak mu je bio predah od silnog čitanja i pisanja. Bio je okružen knjigama i novinama.

Zaključili bismo da on u ovim godinama ništa ne radi osim što – čita i piše. Nakon pitanja za zdravlje i

ugodnog razgovora uz domaći čaj, Mrnđić mu uručuje knjigu Mustafa Busuladžić i zahvaljuje na pomoći

koju je pružio prilikom njenog pripremanja za štampu. Obradovan ovim poklonom, kazao je: „Rahmetli

Mustafa i ja nismo bili toliko bliski, ali iz poštovanja šta je on uradio i što je proživio približio sam mu se. I

ovo naše današnje druženje lijepo je sjećanje na rahmetli Mustafu. Jedan njegov učenik iz Šerijatske

gimnazije, u kojoj je Mustafa predavao historiju islama, dok bi šetao po učionici, govorio je: 'Da ostanem,

ne znam smijem li, nisam ništa kriv, da idem, ne znam kako da idem.' Drago mi je da je ova knjiga

ugledala svjetlo dana.“

Opširnije...

Šta hoće Zapad u BiH?

• 
• 

Detalji

Objavljeno subota, 19 Novembar 2022 00:00

Autor Administrator

Nekad, proljeća ove godine zapadni zvaničnici u Bosni i Hercegovini rekli su mi da im je cilj da izbori rezultiraju s “barem jednom nacionalističkom strankom u opoziciji”.

Tokom dugih razgovora objašnjavano mi je da je politika Milorada Dodika destruktivna i da zapadne države nastoje umanjiti njegovu snagu kako bi ga se uklonilo s vlasti.

Dragan Čović uspio je napraviti “bunker”, ugušio je opoziciju u vlastitom narodu pod krinkom “legitimnog predstavljanja” i Željka Komšića u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Bakir Izetbegović, rekli su dalje, SDA je pretvorio u antibosansku stranku i “iako on nije korumpiran, omogućio svima drugima da kradu”.

U propitivanju kako Dodika oslabiti iznosili su različite scenarije ali su naglašavali da se radi o “planovima za budućnost”.

Ista takva sintagma, samo u malo drugačijem kontekstu, korištena je i za Dragana Čovića, piše politicki.ba.

Ukoliko se uspije SDA istisnuti iz vlasti, a velike su šanse, mogao bi pući Čovićev bunker i otvoriti se proces pluralizacije bh. Hrvata. Dodavali su i da već rade na tome.

U slikanjima političke scene nakon izbora, jako se računalo na animozitet Dragana Čovića prema Bakiru Izetbegoviću.

Tada, procjena je bila da će Čović, ako bude mogao birati između dva bošnjačka bloka – izabrati onaj gdje nije Izetbegović.

Kako sada stvari stoje, sada se taj plan ostvaruje.

Izbori su prošli, rezultati su poznati i proces formiranja vlasti dinamično teče.

“Zvijezde se poklapaju” da se ispuni plan o isklučenju iz vlasti “barem jedne nacionalističke stranke” – SDA.

Ukoliko se plan i finalizira, predstoji njegova druga faza – razbijanje Čovićevog bunkera i slabljenje Dodika.

“U ovom momentu on (Dodik) je za međunarodnu zajednicu previše jak. Mi moramo ozdraviti odnose Bošnjaka i Hrvata, kako bi smo na tim osnovima gradili promjenu paradigme i privlačenje Srba u BiH”, govoreno mi je.

Svi sagovornici iz međunarodne zajednice ne dvoje da je SDA najmanje zla u trojcu s SNSD i HDZ. Ali i da je izbacivanje SDA prilika da se detroniziraju i HDZ, pa i SNSD.

Nakon što bi se formirala vlast bez najjače bošnjačke stranke, krenulo bi se u procese reformi. Borba protiv korupcije i organiziranog kriminala je na prvom mjestu.

U razgovorima koji su uslijedili i traju, najavljuju se i spektakularna hapšenja, “puno iznenađenja”, nade se polažu posebno u Tužilaštvo BiH…

Umeđuvremenu, građani Bosne i Hercegovine mogli bi i trebali bi dobiti nagradu iz Brisela u vidu iskoraka na putu prema Evropskoj uniji kroz dodjelu kandidatskog statusa. Takav “boost” trebao bi pomoći strankama iz Sarajeva u vlasti, da se odbrane od agresivne retorike koja će uslijediti iz SDA, ako ova ostane u opoziciji. Zapad se nada da će se kroz novu vlas, te uz podršku njihovih ambasadora i zvaničnika, kako tako “ubrzati” reformski put.

Najsirovije prevedeno – Michael Murphy, Christian Schmidt, pa i Johann Sattler, bit će premijeri. I to je ok.

Oni su ti koji bi trebali u narednom periodu pomagati (sa ili bez navodnika) da se skupe ruke i izglasaju potrebni zakoni, da se odbrani funkcioniranje institucija u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, a pogotovo da se lideri sarajevski stranaka odbrane od napada onih koji su ostali izvan vlasti.

Prozivanja potencijalne opozicije su već (uveliko) počela i ona se ne usmjeravaju samo na čelnike NiP-a i/ili SDP-a, te NS-a već i na više američke zvaničnike.

Gabriel Escobar, ispred SAD zadužen za balkansku politiku, na rastućem je udaru.

Christian Schmidt je već odavno “na basamaku” pod bezmalo svakodnevnom baražnom paljbom.

Uz njih, lideri Trojke stabilno se portretiraju kao “izdajnici”.

I ta kampanja samo dobija na dinamici.

Narativ je da Trojka neće sa SDA, bez obzira što su temeljna opredjeljenja kada je u pitanju BiH kao država identična, a hoće sa SNSD i HDZ koje svakodnevno aktivno rade na uništenju BiH.

Zapadne diplomate odgovaraju još snažnijim lobiranjem za Trojku u vlasti.

Posebno je agilan američki ambasador.

Schmidt je “u pričuvi” spreman da nametne odgovarajuće političke odluke. Ipak, nakon lošeg iskustva s nametanjem izmjena Izbornog zakona i Ustava entiteta F BiH u izbornoj noći, to “teško oružje” je sada malo na čekanju.

Nakon što se ispostavilo da je sporno nametanje broja delegata u Domu naroda entiteta F BiH pomoglo ne samo HDZ-u, već i SDA-u, sada se postupa malo opreznije.

Zapadni zvaničnici ne jednom su mi rekli da bi “stvari bile mnogo jednostavnije da ta promjena nije napravljena”, odnosno da bi Trojka mogla imati jednostavniju situaciju za formiranje vlasti da je u Klubu Bošnjaka ostalo 17, a ne sadašnja 23 delegata.

Šta je jedan od najvećih problema zapadnog plana u BiH?

Kratkotrajnost i nestabilnost.

Ljudi se u zapadnim strukturama mijenjaju. A mijenjaju se i okolnosti.

Bosna i Hercegovina sve je niže na ljestvicama interesa u zapadnim prijestolnicama.

Mi smo vidjeli toliko zapadnih nastojanja u reformama koja su propala, da se nikome bilo gdje u zapadnim centrima ne riskira karijera. Niko ne želi biti “samljeven” u bosanskom loncu.

Ako se “zapadni plan za BiH” nastavi realizirati, a nema nikakvih indikacija da će neko od njih sada odustati, ono što bi se moglo disiti za dvije godine je sljedeće:

Zapad će biti već premoren od stalnih nastojanja da održi mir u (sarajevskom) konglomeratu partija koje su u vlasti, a rastuće se razlikuju.

Rezultati u prekompliciranom i do srži korumpiranom političkom sistremu BiH neće biti očekivani, pogotovo ne potrebni, a i ono što se postigne bit će jako umrljano (ne)utemeljenim prozivkama iz opozicije.

Jer, ona ostaje brojčano velika i u njoj ima puno vrlo grlatih i maštovitih koji će “o jadu zabaviti” vlast i njene sponzore. Nadalje, ukoliko nova vlast bude osvetnička, a ne reformska, ona neće preživjeti. A, ako je suditi po djelima, osveta dominira.

I upravo je tu najveći test za Trojku i njihove sponzore, posebno američkog ambasadora u Sarajevu.

Jer, nama ne treba osveta. Nama treba pravda!

Ne treba nam puko mijenjanje subjekata u vlasti. Trebaju nam istinske reforme.

I, POGOTOVO, nama ne trebaju novi strani emisari koji će se baviti nekakvom “izbornom reformom”. Nama treba vladavina prava. I ako iko od stranaca stvarno i iskreno misli pomoći, onda nam pošaljite takve koji će iz temelja protresti institucije vladavine zakona i konačno ih postaviti na noge. I tu nek koriste Schmidta.

Jer, i Izborni zakon izveden je problem iz posvemašnje nepravde. I on se, gle čuda, koristi da bi se nepravda samo produbila i proširila.


Sead Numanović.

___________________
Izvor: istraga.ba