Osvrt na tekst Ajle Terzić ''Kompulzivna vjeronauka''


U ponedjeljak, 09. maja, u Oslobođenju je objavljen tekst Ajle Terzić ''Kompulzivna vjeronauka''. Riječ je o tekstu podrške odluci ministra Emira Suljagića koja je izazvala velike reakcije. Ovom prilikom osvrćem se na tekst Ajle Terzić koja ima pravo na svjetonazor kakav želi, i na nesjećanje sati iz vjeronauke bez velike nostalgije. Ali to je sve njena lična stvar, i nas se kao čitatelja ne tiče. Korišćenje nedoličnog prizemnog rječnika u više primjera u tekstu, predstavlja vid blasfemije i uvredu za vjernika bez obzira bio on musliman ili kršćanin. Jasno je iz njenog teksta da poenta nije pitanje mjesta predmeta vjeronauka, nego izvorno napad na vjeru u Boga, omalovažavanje, bagateliziranje vjere i vjernika, što prelazi granice dozvoljenog kada su u pitanju demokratske, sekularne države. U nastavku navodim dijelove teksta Ajle Terzić, a zatim i odgovore na takve istupe. 


1.    ''Jedino protiv čega će vjerski autoriteti poslovično dići svoj glas jesu oni koji koriste svoj mozak i logički razmišljaju ...''
Odgovor:
- Znači li to da mi koji vjerujemo ne koristimo svoj mozak i ne razmišljamo logički!?
- Vjera je sloboda i sveti spisi su tu jasnih poruka: Ili vjeruješ ili ne!
- Vidi li neko Božije znakove kroz ajete Kur'ana koji govore o stvaranju svemira, prirodnim zakonima i mnogim navedenim stvarima koje ne dolaze ni u kakvu kontradikciju sa naukom (naprotiv nauka tek sada otkriva stvare koje su izrečene Objavom,), stvar je njegova ličnog izbora. Stoga uvreda je reći vjerniku da ne koristi svoj mozak i ne razmišlja logički. Drugo, neke se stvari mogu jasno objasniti a pitanja metafizike se ne mogu objašnjavati logikom jer ona idu izvan dometa ljudskog razuma. Kako bi Kant konstatirao iz FENOMENALNOG u NOUMENALNO.
- Dalje, Kur'an se na mnogo mjesta obraća sa rječima ''O VI RAZUMOM OBDARENI''
  


2 : ''...jer crkve i džamije sekularizacijim gube potencijalne mušterije''!
Odgovor:
- Mušterije su u trgovinama, a nazivanje onih koji posjećuju Božije kuće mušterijama, krajnje je primitivno i puno govori o autoru izrečenog.

3. ''Časovi vjeronauke su kontradiktorni sa formalnim obrazovanjem koji se sastoji iz prirodnih i društvenih nauka, jer se djeca na vjeronauci uče da će između ostalog preživjeti vlastitu smrt i da je vrlina da budu zadovoljni nerazumjevanjem svijeta koji ih okružuje''.
Odgovor:
- Preneseno iz knjige Richarda Dawkinsa sa bogohulnim nazivom koje ovdje neću da citiram.
- Što je kontradiktorno ako djeca uče da će kao ljudska bića preživjeti vlastitu smrt – to je stav vjerovanja u to ili ne. Ateista bi htio da čovjek bude mjerilo svih stvari. Historija je pokazala što ljudska samovolja može uraditi. Drugo je pitanje metodologije vjerske nastave na čemu bi se moglo mnogo toga popraviti.

4. Autorica postavlja pitanje činjenja zločina u ime vjere
Odgovor:
- Ni jedna Božija Objava upućena ljudimane dozvoljava činjenje zločina. Drugo je pitanje odgovornosti ljudi koji su to činili u ime vjere za što nema nikakavog opravdanja poput recimo zločina inkvizicije. Staljin, Pol Pot, Mao Ce Tung, Kim Il Sung, pobili  su  desetine miliona ljudi a mnoge druge zatočili godinama u monstruoznim logorima, samo zato jer nisu htjeli prihvatiti komunizam kao svjetonazor. U Titinoj državi je bilo blaže, nisu postojali logori poput onih u Rusiji recimo, osim Golog otoka. Postojao je famozni član 133. Krivičnog zakona tzv. ''Verbalni delikt'' gdje ste zbog jednog vica mogli dobiti šest mjeseci zatvora.

Vjera je preširoka kao tema i ne može se omalovažati, pojednostavljivati i olahko karakterizirati. Drugo je pitanje ponašanja kantonalnog ministra obrazovanja i korištenja pozicije vlasti sa koje je on mogao donijeti spomenutu odluku, ali i to se da sistemski rješiti. Komunističke metode ministra Suljagića i njihovo zadiranje u ono temeljno ljudsko a to je vjera, neće proći, možda samo za kratko. Vjera nije folklor, tradicija i običaj nego način života i odnosa prema svemu od higijene, ishrane, do ponašanja, odnosa prema roditeljima i komšiluku, drugim i drugačijim, radu, redu i odgovornosti, a u slučaju autorice teksta Ajle Terzić borba protiv njenog kompleksa inferiornosti. U mektebu se ne može naučiti ništa loše, naprotiv, uči se redu i čistoći, poštivanju drugačijih svjetonazora, poštivanju starijih, drugarstvu, a naročito moralu. Tekstovi poput ovog Ajle Terzić proizvode negativne naboje. Živimo u mješovitom društvu gdje formalno pravno niko nikoga ne bi smio ugrožavati. Čini se potpuno neproduktivnim pokušaj raspirivanja sekularističkih strasti kao u tekstu prema vjernicima i što to sve može proizvesti.
 
Piše: Muftić dr. Džemal