Udruženje Mladi Muslimani

Đerzelez našeg doba

Detalji

Objavljeno utorak, 10 Juni 2003 15:02

Autor Jusuf Milišić

Iz zbirke pjesama "Fatihov san"

Ti si Đerzelez, našega doba,

nevjerni krvnik snagu ti proba.

Dvaput si plećim grijo zindane,

ne žaleć´ krvcu za muslimane.

Al volja Onog što tajne znade,

u svkoj kušnji sabur ti dade-

mučeći tijelo, duh ti je jačo,

trpeći nevolje - ti si koračo.

Na pravom putu, ka svome cilju...

četres´ ljeta tvoju je zbilju

pratila borba za bolje dane,

za cvat Islama, za muslimane.

Uvijek si reko: "polahko braćo,

sve će to doći, na svoje mjesto;

Allah će vjerne pomoći svoje,

i postavit onog na Bosne prijesto.

Koji Ga hvali, sedždu Mu čini,

dovu Mu šalje u noćnoj tmini...

Koji će Bosnu voljeti svoju

ko majka dijete, u povoju"

Alija brate, Alija sine,

majka te rodi u dane tmine -

kad Bosnom svjetlo vjere se gasi...

Allah te posla, svjetlo nam spasi!

Ti si sad vođa, junak, gazija-

narod ti čuva Bosanska Armija,

viš´ Bosnom neće vladati tama-

Đerzelez je opet s nama.

Iz grobova ustaju

Detalji

Objavljeno utorak, 01 Oktobar 2002 14:57

Autor Administrator

Silaze u grob,

k'o djeca bezazleni,

Bosanski Muslimani.

U progon odlaze,

k'o djeca lakovjerni,

Bosanski Muslimani.

U progon, u grob,

k'o djeca neoprezni,

odlaze, silaze,

Bosanski Muslimani.

Pogledaj sad

iz progona, sa daljina,

iz izgnanstva, sa strašina,

vraćaju se - dobri Bošnjani.

Ozbiljnih lica,

iz grobova ustaju,

u vjeri čvršći,

dobri Bošnjani.

Iz grobova ustaju,

u duhu jači,

jači i žešći,

dobri Bošnjani.

Kako ih je, Bože,

malo ostalo,

a kolika, Bože, svjetlost pobjede,

sa lica im zrači!

Djevojčica iz Ulice Prkosa

Detalji

Objavljeno nedjelja, 01 Septembar 2002 14:49

Autor Administrator

Autor: Abdulah Sidran

Još Ulicom Prkosa

vihori se njena kosa.

Trebalo je, ovog ljeta

da postane žena.

Djevojčica, djevojčica

iz Ulice Prkosa.

Mom Allahu

Detalji

Objavljeno petak, 05 Juli 2002 14:41

Autor Administrator

Autor: Abdunnur Tvrtković

Ljute bodlje zaborava, dobro sam osjetio

koje uvijek more, kad u gafletu se drijema

Tvoga obećanja, kroz trzaj sam se sjetio

da utočišta nigdje, sem kod Tebe nema.

Imena sam Tvoja, tiho izgovorio

da mi smire srce, oronulo kraj puta

i s nadom što ko´ svijet je, kojeg Si stvorio

molim da mu ne daš, da od Tebe odluta.

Poklanjam Ti suzu, što pred Tobom kleči

suzu stida što samo Tebi se poklanja

i Tvoje nepresušne, vidajuće riječi

u koje se duša, iscrpljena sklanja.

Poklanjam Ti broj, što istinom Te hvali

u srcima vjernika, do edžela što diše

broj kojeg su šehidi krvlju nakapali

Jedan, poslije Kojeg ništa nema više.