Jednoga lijepog sunčanog dana, u jednoj lijepoj zemlji na brdovitom Balkanu, u stara dobra vremena, stariji čovjek i njegov najmlađi sin hodali su srećni jednim malim uskim šumskim puteljkom. Iznenada, pričajućci, negledajući ispred sebe, dječak se okrenuo da nešto vidi, naglo zape od jedan stari panj, udari se, posrnu i pade. Udarac je bio silovit, u momentu osjeti jaku bol u desnoj nozi, suze mu naglo navriješe na oči, a on iz sveg glasa nezaustavljivo kriknu: "Ajjoooj".

Kjoto (Kyoto) je svojevrsni historijski i ''duhovni'' centar Japana budući da je taj grad više od hiljadu godina bio njegova prijestonica. Godine 1869. prijestonica je prenešena u grad Oedo koji je zbog toga postao poznat kao To-Kyo (sintagma koja u japanskom ima značenje novi Kyoto – nova prijestonica) i vremenom potpuno poprimio novi naziv Tokyo (Tokio). No, bez obzira na to što je izgubio svoj značaj u političkom smislu, Kjoto je u srcima svih Japanaca ostao duhovni, tradicionalni i kulturni centar čitave nacije. Grad je u tom smislu pun šinto i budističkih hramova, kao i univerziteta – kako državnih tako i šinto univerziteta (rečeno nam je da čak oko 10 procenata populacije čitavoga grada otpada na studente), a interesantno je da ima i jedan kršćanski univerzitet. Naravno Kjoto je i jak turistički centar Japana, veoma popularna destinacija gotovo svih turista koji posjećuju ovu zemlju.