Mi smo bili na pozornici zajedno sa horom "Sejfullah". To je jedan od najboljih horova u BiH koji postoji 13 godina. Ipak, nismo bili u podređenom položaju.
Prva ilahija sa kojom smo nastupili je bila „Ja Mustafa“. Treba posebno naglasiti da smo za ovu ilahiju pripremili specijalan uvod. Nakon ponosnog izvođenja bilo je ovacija u publici, a poslije smo saznali da je bilo i suza. Druga je bila turska ilahija sa dobrim ritmom i ona je izvedena besprijekorno, bolje nego na probama.
Ovo je bio prvi značajan nastup ovog hora, prvo pojavljivanje pred velikom publikom. Imali smo nekoliko karakteristika. Opći dojam je bio fantastičan, a čak i laici su primijetili da smo imali najbolje soliste i da su momci udaraljke odsvirali fenomenalno. Na kraju su svi horovi izašli na binu zajedno i proučili dvije ilahije. Poslije koncerta bila je pripremljena svečana zakuska i sijelo do kasnih sati.
Nakon nekoliko sati spavanja, ujutro oko 9 sati imali smo posjetu bužimskom muzeju, gdje smo saznali tužnu ali herojsku istinu o ovom malom gradiću i njegovom narodu.
Začudili smo se kad rekoše da imaju muzej. Ipak, to je jedno značajno mjesto i odlično urađeno. Sva dešavanja u ratu su zabilježena. Imaju biografije i slike svih 496 šehida. Veliki broj za mjesto sa oko 18000 stanovnika. Urađena je soba genearala i heroja Izeta Nanića onakva kakvu je ostavio prije kobne bitke. Na kraju smo posjetili i njegovo turbe.
U 11 sati smo krenuli za Sarajevo. Bilo je suza na rastanku. Treba istaći da su momci iz organizacije programa najviše vremena provodili sa nama. Možda zato što smo bili prijatni i druželjubivi, a možda zbog toga što smo imali djevojke u horu. Sklopljena su iskrena prijateljstva sa našim dragim krajišnicima.
Vratili smo se drugim putem, preko Banjaluke. Put je bio zbunjujući, zbog zastava. Često nam se činilo da smo u susjednim državama. Vozač nam je rekao da ćemo proći kroz banjalučku čaršiju. Zamolili smo ga da nam stane pored temelja Ferhadije, samo da se uslikamo. On se nasmijao, a mi se sjetili da je to opasno. Žalosno! Ipak, nama ostaje da se nadamo da će se ovo stanje promijeniti.
Ovo je bilo jedno lijepo iskustvo. Predstavili smo udruženje na dostojan način. Pokazali smo da je ovaj novi hor dosta dobrog kvaliteta i odgovornosti. Upoznali smo dosta ljudi, a organizatori su kazali da će nas pozvati i slijedeće godine. Mi se nadamo da ćemo ako Bog da imati, ako ne boljih, onda barem ovakvih iskustava i u narednom periodu.
| < Prev | Next > |
|---|
