Esselamu alejkum - Dobrodošli na stranice Udruženja \

Docent Husić se držao teme ''Kulturno-civilizacijski aspekti osmanskog perioda'', a iznio je niz zanimljivih podataka kako o sultanu Mehmedu Fatihu, tako i o vladavini Osmanlija. Sultan Mehmed Fatih vladao je 30 godina, a na poziciji vladara bio je u dva navrata. Prvo mu je otac prepustio vladavinu još kao dječaku, ali Fatihova dječačka nezrelost je natjerala oca da mu oduzme vlast. Nakon očeve smrti Mehmed Fatih se vraća na tron sa više zrelostii iskustva i za samo nekoliko godina uspjeva osvojiti Istanbul. Osmansko carstvo se širilo u svim pravcima, ne samo prema hrišćanskoj Evropi kako se to kod nas često misli, već i prema istoku, sjeveru, jugu, tamo gdje su živjeli muslimani. Osmansko carstvo nastalo je na tlu na kome se stoljećima ''taložila'' civilizacija, i to Arapska, Perzijska, Seldžučka, tako da je Osmanlije prihvatile nabolje dijelove tih civilizacija. Naravno, sultan Mehmed Fatih i Osmanlije nisu negirale i uništavale civilizacije naroda i zemalja gdje su došli, naprotiv su bili izuzetno tolerantni što im je omogućilo da se Carstvo širi bez nužne sile. Osmansko carstvo donosilo je, u zemlje i među narode gdje je dolazilo, red, poredak, zakone, bolji život za stanovnike, poreske olakšice za najugroženije. Dakle, život stanovnika osvojenih zemalja pod Osmanlijama je bio bolji nego što im je bio prije njihovog dolaska. Posebno u prva tri stoljeća Osmanske vlasti, koje se može nazvati vremenom razvoja Osmanskog carstva. Kod nas je nažalost pogrešna percepcija vremena Osmanlija, pa se smatra da su muslimani u vrijeme Osmanskog carstva imali sve privilegije, a ne muslimani da su bili tlačeni, što nije istina. Svi su imali slobodu, autonomiju, vjersko-kulturne slobode, svoje sudove, čije odluke je vlast implementirala. Naravno, u zadnja dva stoljeća vladavine Osmanlija, ovo carstvo je bilo u krizi i lagano je propadalo štop su osjećali i njeni stanovnici, kako hrišćani, tako i muslimani. Poznato je da su upravo Bošnjaci dizali bune i protivili se odnosu vlasti ne samo prema Bošnjacima već i drugim narodima. 

 

Bošnjaci su, kao i drugi narodi, naglašava docent Husić, dolaskom Osmanlija afirmirani u vojnom planu. Naime, mnogi su odlazili u vojsku i uspjevali dostići visoke nivoe, a onda pomagati svoju zemlju. Druga stvar je afirmiranje u polju nauke i obrazovanja. Osmansko carstvo je bilo ogromno, biti dio njega značilo je biti u zemlji u kojoj su se ravnopravno koristla četiri jezika: turski, arapski, perzijski i naš. Bosanski učenjaci koristili su se svim ovim jezicima, pisali su na njima i bili poznati mnogo šire od granica Bosne. Bošnjaci su pod Osmanlijama dobili i novu, razvijenu infrastrukturu. Gradilo se i to planski, uređenije i bolje nego danas. Svako ko je izvan plana nešto gradio bio je sankcionisan rušenjem tog što je gradio. 

Moderator tirbine bio je arheolog Adnan Muftarević, koji je tribinu završio Čelebijinim opisima Beograda kao grada vrijednih, moralnih, bogobojaznih ljudi, onakvim kakvim ga danas ne poznajemo.