Predstavljamo vam isječke iz knjige Saliha Behmena "Islamski odgovori". Knjigu možete kupiti u prostorijama Udruženja ''Mladi Muslimani'', Sarači 77, Morića han

Uvod

Danas pretežno vlada mišljenje da se nauka i vjera isključuju. Smatra se da naučna otkrića obaraju vjersko učenje i da «prirodni zakoni» ruše osnovne postavke vjere. Istina ima mnogo onih koji nastoje da «izmire» vjeru i nauku; to njihovo nastojanje ostavlja neprijatan utisak na osvjedočenog vjernika jer ovaj uviđa da se duh savremene nauke već a priori uzima kao ateistički. Kako je došlo do ovoga? I da li je zaista opravdano ovakvo mišljenje? Današnji je Zapad, sa svojim ogromnim tehničkim mogućnostima, sa svojom ekonomskom i političkom moći, glavni inspirator i nosilac naučne misli. Tako je danas, ali tako nije bilo u prošlosti. Kroz čitav srednji vijek Zapad je bio u duhovnom mraku, kako to kažu sami njegovi historičari. Svu kontrolu nad duhom i misli imala je Crkva koja je uporno onemogućavala sve ono što se nije slagalo s njenim dogmama. Istovremeno, nauka je cvjetala među muslimanskim narodima koji su bili njeni nosioci i koji su je širili. U njihovom krilu nauka se slobodno razvijala. Ogroman jaz je razdvajao islamski Istok i kršćanski Zapad, a jedine stvarne veze bile su vjekovne borbe među njima. Sav napredak islamskih naroimatio je neznatan uticaj na Zapad jer je Crkva unaprijed osuđivala sve ono što je bilo u ma kakvoj vezi s islamom i muslimanima. Ipak, kontinuitet naučne misli od Istoka ka Zapadu sačuvao se poput tanke niti preko Španije. Srednjovjekovno tutorstvo Crkve nad naukom nije se moglo održati za vječita vremena.

Terorističke napade na dva velika grada Sjedinjenih Američkih Država, koji su organizirani septembra 2001. godine u kojima su poginula ili ranjena nedužna lica, kao muslimani oštro osuđujemo.