Barak Obama, dobitnik Nobelove nagrade za mir, predsjednik SAD-a za koga je navijao gotovo cijeli svijet kad se borio za poziciju predsjednika SAD-a očekujući da će zamjeniti politiku rata - politikom mira, poručio je rukovodstvu IR Irana da ne blefira kada govori da je spreman podržati Izrael i napasti IR Iran. 

 

Nije šala Iran

 

Spoljna politika SAD-a postala je spoljna politika Izraela. Bijela kuća je spremna na svoju štetu, na štetu interesa svojih građana i pozicije svoje zemlje u svijetu, podržati interes Izraela. To se stalno viđa i to najbolje znaju Palestinci, a ovo je samo još jedna potvrda toga. Međutim, IR Iran je jaka zemlja, Iranci su narod sa dugom tradicijom, kulturom, civilizacijom. Oni imaju jasan stav kada su u pitanju njihovi interesi, njihova država, njihov ponos, karakter, dostojanstvo. Ne može ih niko i ništa pokolebati kada je u pitanju odbrana i zaštita države, bez obzira da li su pozicija ili opoziciji, gotovo pa stoprocentno su spremni braniti državu do smrti. A u isto vrijeme su nepokolebljivi i bez dileme u odgovoru silom na silu. I to je ono čega je svjesna američka administracija kao i izraelsko rukovodstvo. Zbog toga mislim da do napada na IR Iran neće doći, i da će Izrael i SAD pokušati drugim sredstvima da spriječe IR Iran da dođe do nuklearne energije, odnosno, nuklearne bombe. Kod mnogih drugih zemalja koje je oslabila i njihovu vlast srušila Amerika ili Izrael, korištena je unutrašnja slabost, odnosno opozicija, što u ovom slučaju nije moguća varijanta. Ali, postoje i druge varijante koje Izrael primjenjuje poput likvidiranja iranskih naučnika, na čemu će sigurno istrajati i koje će metode preferirati Izrael i SAD, odnosno Mosad i CIA. Jedno od najvjerovatnijih oružja Izraela i SAD-a bit će produbljivanje razlika i sukoba između Iranaca kao šiija i Arapa kao sunnija, što je uveliko prisutno, u Iraku, Siriji, Jemenu, Libanonu itd. Sukob šiija i sunnija slabit će i jedne i druge, a Izrael će biti sve jači.

 

Novi popis stari problem identiteta

 

Za razliku od Iranaca kojima je listom, sve do jednog jasan identitet, i nacionalni, i vjerski, i svaki drugi, Bošnjaci su u potpunoj zbrci. Nakon što su političari odlučili da se 2013. godine održi popis stanovništva u BiH, počinju se među Bošnjacima rađati razne ideje o tome ko smo, koje smo vjere, koje nacije, koji nam je jezik! U kampanju kreću oni Bošnjaci (po rođenju) koji sebe smatraju Bosancima po nacionalnoj pripadnosti. Ta kampanja je posebno vidljiva i jaka na internetu. Vjerovatno će se ubrzo pojaviti i oni koji će sebe nazivati Hercegovcima, a nije isključeno da će se pojaviti i Krajišnici, Istočnjaci, Sandžaklije. To se samo može dešavati među Bošnjacima, a nikako i kod Srba i Hrvata. Problem Bošnjacima će biti i veliki broj onih koji će se izjasniti kao Muslimani, mješajući vjeru i naciju, to je problem ruralnih sredina, a biće i nostalgičnih Jugoslovena. Sa ovim problemima mora se što prije suočiti bošnjačka inteligencija i institucije, prije svega IZ, KZM Preporod, VKBI, ali i političke opcije, da se povede što veća i jača kampanja da se zabludjelim, iskompleksiranim, ili onima koji jednostavno neznaju pojasni značaj izjašnjavanja na izborima imenom Bošnjak, kako ne bi ostali kao konstitutivan narod u manjini u odnosu na druge narode, pa možda i neke manjine. To bi u vremenu velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma samo išlo u korist ovim idejama, a direktno se negativno odrazilo na državu BiH i Bošnjake kao jedan od konstitutivnih naroda. A da takav ishod popisa priželjkuju ideolozi velike Srbije potvrđuje njen vođa Dobrica Ćosić koji na beogradskoj promociji svoje nove knjige ''Bosanski rat'' kaže ''Nema pomirenja'' i time šalje jasnu poruku svojim sljedbenicima, a to nije samo puk, već i srpska politika, inteligencija, SANU, vojska, policija. Ćosić im jasno kaže da se moraju boriti do konačnog cilja, odnosno tzv. velike Srbije. A ako se Bošnjaci izdjele na popisu pa umjesto recimo 50%, bude 30% Bošnjaka, a ostalo budu Muslimani i Bosanci onda relevantnost i politički, kulturni, intelektualni uticaj Bošnjaka se smanjuje unutar države ali i vani, a što će olakšati sljedbenicima politike Ćosića i SANU-a da realiziraju svoju ideju.

 

Dan zabludjelih žena i autonomaša

 

Ovaj tekst pišem 8. marta, na Dan žena, i svake godine se iznova ženama koje slave ovaj dan čudim. Kako se dobrovoljno, samovoljno i sa punim oduševljenjem raduju i vesele poniženju kojem su izložene pristajanjem da imaju samo jedan dan kao dan kada im treba pokloniti pažnju, kupiti cvijet, pustiti ih ranije sa posla i odvesti na večeru. No, svakom svoj mozak i pamet! Sutra, iz pulskog zatvora izlazi Fikret Abdić, nakon što je odležao veći dio zatvorske kazne. Novine izvještavaju da će ga ispred zatvora dočekati 5.000 pristalica, onih koje je uspio da zavede i skupa sa Karadžićem i Miloševićem okrene protiv svog naroda. Oni mu i dalje slijepo vjeruju, vjeruju da je sposoban oživjeti Agrokomerc, a ne znaju ili neće da znaju da on nikada i nije bio prvo lice Agrokomerca i čovjek koji je od ovog preduzeća napravio giganta, već da je to bila JNA, a da je on bio samo izvršni organ, lutka u izlogu i robot koji je pripreman za početak agresije. Korisno bi bilo da se pripremi 5.000 primjeraka knjige ''Bihaćka krajina 1971. -1991.'', koja je magistarski rad Admira Mulaosmanovića, a u kojoj nauka otkriva pravu stranu Agrokomerca, te da se podijeli zabludjelim sljedbenicima zločinca Fikreta Abdića.  

 

SDP i Dan nezavisnosti BiH 

 

Moram pomenuti i 1. mart, Dan nezavisnosti BiH. Zadnjih godina TVSA je cjelodnevnim programom obilježavala i slavila ovaj dan, i svi kojima ovaj dan nešto znači osjećali smo sreću i radost. Ovog 1. marta nije bilo slavlja na TVSA, a zašto? Zato što je TVSA preuzeo SDP i postavio svog direktora i urednika kojima očito 1. mart ništa ne znači.

 

Reisu-l-ulema, akademik prof. dr. Mustafa ef. Cerić klanjao je džumu i bio hatib u glavnoj džamiji u Hadžićima. Govorio je o ISTINI kao filozofskom, sociološkom, antropološkom, duhovnom, Božijem pojmu i stanju, ali i kao pravu svih ljudi na istinitu informaciju, istinit odnos svakoga prema svakome, pa i države i njenih institucija kakve su i sudovi i tužilaštva prema građanima.