Česta iskustva i svakidašnji život znaju čovjeka opredijeliti i uticati na njegovo buduće svrstavanje.

Tako oni koji su govorili što misle i koji su se porječili, najbolje su osjetili šta to znači.

Težnju za ispoljavanjem lične moći, ćibura i eksponiranja znaju biti kod mnogih presudni bez obzira na naslijeđe, pravac i osjećaje drugih. Moć i uticaj koje daje vlast, budi i razvija nasilje, bezobzirnost prema tuđim osjećajima i potrebama, cinizam i ravnodušnost na potrebe, nevolje i prava drugih. A pogotovo se to vidi u sistemima jednoumlja, kad nema odgovornosti, te kritike i protivljenja sa druge strane od straha od kazne. Iskren i pošten čovjek tu nema šanse i on je ne samo odgurnut u stranu, nego mu se traži i nameće odgovornost, jer se ne uklapa u "aminovanje" i poltronstvo.

Ulizice, ližisahani, poltroni se samoinicijativno okupljaju, slave i veličaju "velike", "genijalne", "nepogrešive" vođe i "spasioce". Da bi ih moćnici uočili i dali im tantijeme!

I često obični, pošteni kruhoborci iz naroda više ispate od ovih skutonoša nego direktno od "moćnika sa vrhuške" koji znaju nekad biti "milostivi" i osluhnuti za one naniže, da pokažu svoju "humanost i veličinu."

Često kad moćnik padne, mnogi se začude, pa kome za Boga, kome smo se toliko divili, slavili ga i aplaudirali mu.?!

Svakako, za analitičare je pitanje je li ova silovitost koja proizilazi iz vlasti već postojala u čovjeku kao sjeme i sada je samo pothranjena ili je ubačena, kao zaraza.

Uostalom, ne kaže se džaba: "Ako hoćeš da vidiš kakav je neko, podaj mu vlast!"

Salih Behmen